Recenzija: Mlijeko i med – Rupi Kaur

Koliko često čitate poeziju? Ne znam je li u pitanju moj dojam ili je doista istina da su ljudi u današnje vrijeme više orijentirani prema romanima. Ne sjećam se kada sam zadnji put čitala poeziju. Ne zato jer ju ne volim, nego se puno više publiciraju romani, a poeziji ni traga ni glasa. Činjenica je da sam izbirljiva i ako mi ne dotakne dušu, teško da ću reći da mi se svidjela. No, mislim da to i je stvar s poezijom… Moraš osjetiti ono nešto i zato nije za svakoga.

Rupi Kaur je nešto posebno u ovom modernom svijetu. Njezina poezija u prozi je brutalno iskrena, bolna ali i predivna. S razlogom je smatraju glasom generacije. Progovara o nasilju, zlostavljanju, preživljavanju, ljubavi i ženstvenosti. Ovo je jedna od onih knjiga koju bih preporučila svakoj djevojci i ženi da ju pročita, otvore s vremena na vrijeme.

Knjiga je podijeljena na četiri poglavlja: bol, ljubav, slom i lijek. U svakom poglavlju, pronašla sam sitni komadić sebe.

Prvi dio koji nosi naziv bol, govori o međusobnim obiteljskim odnosima i boli koja je prisutna radi manjka samopoštovanja. Naglasak je stavljen na oca, običaje i okolinu koja ponekad gasi naš sjaj.

Nekada su nas učili kako je muškarac glava obitelji, a žena je tu kako bi rađala potomke, vodila brigu o njima i udovoljavala mužu. Iako više ne živimo u svijetu u kojem žene nemaju prava, u nekim se zemljama još uvijek drže običaja i mantre “Ljubav nije ključna za ulazak u brak.” no, tamo gdje nema ljubavi, pretežno se nastani tuga i bol koja guši osobu.

Svako dijete u svojem životu treba imati oba roditelja koja će biti prisutna u njegovom osobnom rastu i koji će mu pomoći na njegovom putu prema samoostvarenju. Ipak, često situacija nije idealna. Rupi govori o odnosu između kćeri i oca, o tome kako svakoj djevojčici treba otac koji će imati želju stvoriti jedan kvalitetan odnos. Svako djelo ima posljedice, a nerijetko ostanu ožiljci koji ponekad zasvrbe i stvore neugodnu, tupu bol.

U drugoj četvrtini, Rupi u nekoliko pjesama iskazuje veliku ljubav i poštovanje prema svojoj majici. Također govori o ljubavi između muškarca i žene, seksualnosti i fizičke privlačnosti. Iako u današnje vrijeme često odvajaju strast i ljubav, Rupi to dvoje spaja. Govori kako u odnosu možeš iskreno uživati, samo ako kroz taj čin osjetiš ljubav i požudu.

Treća cjelina zove se slom te je ujedno i najduža. Koliko je teško preboljeti nekoga koga voliš unatoč činjenici da te nije znao cijeniti? Vjerujem da se većina može poistovjetiti s barem dvije pjesme. Pronaći ćete se u kratkim i gorkim stihovima punim istine. Ponekad radi ogorčenosti, srce spremimo u ladicu od straha da ponovno bude slomljeno.

Posljednje poglavlje, po meni nosi najsnažnije poruke upućene ženama diljem svijeta. Rupi naglašava kako je svaka djevojka, žena, lijepa na svoj način. Zagovara prirodu ljepotu ali više od toga, ljepotu duše te kakve smo iznutra. Govori koliko smo izdržljive, nevjerojatne, da moramo biti prvenstveno dovoljne same sebi. Trebamo se naučiti voljeti, bez srama i zadržavanja. Meni su ovo osobno najdraži stihovi jer u sebi imaju sve ono što se trudim biti. Sve je na ovom svijetu prolazno, ali kako tretiraš druge oko sebe, kakvi su ti prioriteti… To je ono što se računa.

Iako u njezinim pjesmama nema rime, satkane su od lijepih, ujedno i teških, realnih misli. Na početku sam rekla kako bih ovu knjigu preporučila svim djevojkama i ženama, ali isto tako smatram da bi ju i muškarci trebali pročitati. Ako kojim slučajem neki muškarac ovo čita, ne brini, nisam zadrta feministkinja koja te želi ugušiti s “ženskim glupostima” već možda mrvicu osvijestiti. Znam da živimo u stoljeću u kojem žene imaju pravo glasa, ali ja cilj više na odnos muškarca i žene. Tako da, slobodno i vi dečki zavirite unutar ovih korica.

Rupine se pjesme čitaju lako i pitke su. Nisu teške za shvatiti i ne trebate se brinuti o tome da je krcata metaforama i ostalim stilskim figurama za koje biste trebali mrvicu upregnuti svoje sive stanice.

Istovremeno je otvorena, ranjiva te snažna i samouvjerena. Gotovo svaku pjesmu, potkrijepila je vlastitim ilustracijama koje dočaravaju cijelokupni doživljaj.

Sa svojih 25 godina, prvu zbirku je prodala u 2,500.000 primjeraka, te je prevedena na 25 jezika. Nije ni čudo da je zovu književnim fenomenom.

Zahvaljujući izdavačkoj kući Stilus te Iri Martinović koja je odradila prijevod, imamo priliku ovo stvaralaštvo držati u rukama. Godina izdanja je 2017.

Imate toplu preporuku.

4 thoughts on “Recenzija: Mlijeko i med – Rupi Kaur

  1. Hvala na divnoj preporuci i odlicnoj recenziji.Na pojedine stihove sam nailazila na drustvenim mrezama i tako me zaintrigirala,te imam namjeru da je citam u skorije vrijeme.I slazem se s tvojim misljenjem s pocetka teksta da nam se u posljednje vrijeme pruzaju sammo romani za citanje dok je poezija zanemarena.Lijep pozdrav

    Liked by 1 person

Leave a Reply to dvaboema Cancel reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s