ZBIRKA PJESAMA I KRATKIH PRIČA – Sve što je boljelo, sve što se voljelo & Ljubavni Dosjei A (2.dio)

 III.
Još jednom
 
Jedan mali crni kovčeg
Pod rukom igračka od pliša
Bez utjehe
Bez stalnog doma
U rasapu
Voštane slike
Jednog sklada
Bježanje brzo prelazi u krv
Navikneš se tako
Juriti protiv vjetra
Trčati pred urlikom
Oluje koja se opire
Zakonima mira
Umjesto vedrog neba
Sanjat ćeš demone
Ali
Samo da je doći nazad
Dajte mi jedan dan
Molila sam
Još samo jedan
Da se samo oprostim
Jedan dan
Bio bi dosta
I bježanje se može nastaviti
Dajte mi još samo jedan
I više neću pitati
Više neću tražiti
Jednom
Samo
Zadnji put
Tvoj smijeh
Tamne oči
Ma ni riječ
Ništa mnogo
Ti
Još jednom
Samo jednom
Pod rukom labavo stoji
Mala dječja utjeha
Jedan crni kovčeg
U magli odlazimo
I ne slutim
Možda
Da je to
Jedan zadnji put
Tako zadnji
Za naših dugih
Dugih deset

II.

Mislim… Kad sam ga prvi put vidjela, bila sam samo dijete. Što sam znala?

Samo to, da je nevjerojatno zanimljiv i vječno nasmiješen i da unosi toliko vedrine u inače pomalo tmuran stan ispunjen učestalom galamom. I te crne oči nastavile su me proganjati godinu za godinom.

Ništa specijalno, ništa veliko za pamćenje.

Mili Bože, pa ja se i ne sjećam da mi je uputio ijednu riječ.

Bilo je dovoljno znati da je bio tu. Nekakva konstanta koja se neće mijenjati bez obzira na to je li taj dan mama plakala ili smo ponovno satima bile van kuće dok se svi ne smire ili sam ja samo sjedila i igrala se i čekala da ponovno zazvoni na vratima kako bih mogla skakutati oko njega i veseliti se samo zato jer je, eto, došao.

Teško je sa silnim rupama u sjećanju, ali znam neke stvari.

Vikanje me još proganja i u snovima i na javi. Taj njezin jauk koji se odbija s ulaznih vrata i odzvanja po hodniku kao jeka. Susjedin hrapav, starački glas koji zapomaže i viče, jer ona je vidjela i ona zna i ona vjeruje. Vjeruje u ono što je na svoje oči vidjela jer ju nikada nisu izdale pa neće ni ovog puta.

Samo što drugi ne vjeruju.

Ne vjeruju. I mi odlazimo.

Mogli su mi natrpati razvučeni kauč u bakinom stanu sa svim mogućim jastucima i plišancima, ali nisu mi mogli izbiti utočište njegovog imena, dva para očiju koje mi se smiješe čak i dok ga ne vidim pred sobom.

A ne vidi me… Ne vidi me više.

Jer smo otišle.

Danima sam čekala neku novu vijest.

Eto, sad će. Eno ga, dolazi, pozvonit će i na ova vrata, druga vrata na kraju grada i znat ću, znat ću čak i samo na sekundu, da je tu, da neće otići. Neće nestati.

Zar ga ne smijem vidjeti bar još jednom?

Molim vas?

Stvarno ne smijem?

Ne želim tamo, ali zar ne možemo doći natrag, samo i na jedan dan?

Evo, obećajem, neću slušati galamu. Neću se bojati lupanja vrata i psovki i buke. On će biti negdje u blizini i to će mi biti dosta.

Stvarno ne smijem?

Ali, samo jednom…

Možda sam bila samo previše izgubljena, a možda sam i jednostavno tad znala, samo sam se bojala pitati.

Godina za godinom, bez tebe.

Negdje si u svijetu, udaljen toliko da su i te svjetlucave oči pomalo izgubile svoj sjaj u mojim snovima. Negdje si, gdje ne možeš čuti kad te dozivam.

Sad je čak i to stalo.

Slabije čujem buku. Slabije čujem plač. Mama i ja smo sad daleko od njih.

Jedne se noći spustila gusta, bijela para i crkva je monotono zvonila. Jedne sam noći čvrsto držala svoju igračku. Jedne je noći ona plačući spakirala naše stvari.

Tko zna gdje si. Oboje smo otišli.

Godine idu, slike se rastapaju, glasovi polagano postaju šumovi.

Više te ne vidim.

Prazno je bez tebe.

One thought on “ZBIRKA PJESAMA I KRATKIH PRIČA – Sve što je boljelo, sve što se voljelo & Ljubavni Dosjei A (2.dio)

Leave a Reply to kafoholicarkaa Cancel reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s