RECENZIJA: Psihološki krimić koji iskače iz okvira – Karin Fossum, Kad vrag drži svijeću

Kako ružan, zao postaneš kad ti vrag drži svijeću.

Ne mora svaka obavezna knjiga s popisa fakultetske literature nužno biti dosadna ili ne povlačiti za sobom veću želju za ponovnim iščitavanjem ili daljim praćenjem serijala. U mom slučaju, poziciju trenutno omiljene akademske lektire drži skandinavski psihološki krimić Kad vrag drži svijeću, cijenjene norveške spisateljice Karin Fossum, ujedno i proglašen najboljim europskim kriminalističkim romanom

Kad vrag drži svijeću samo je jedan u dugom nizu Fossuminih kriminalističkih romana koji prate inspektora Konrada Sejera i njegovog pomoćnika, suradnika Jacoba Skarrea. U Hrvatskoj, koliko je poznato, prevedena su samo dva njezina romana; spomenuti te Tko se boji vuka, u nakladama Edicije Božičević i Ljevak. Iako je dio serijala o istom inspektoru, roman se može i čitati zasebno, budući da ne vuče u radnji nužno mnogo detalja iz ostalih dijelova, već se primjerice, inspektorov život može lako iščitati i iz jedne predložene knjige. Ipak, za one malo znatiželjnije, svi su romani prevedeni na engleski pa ako imate dovoljno znanja jezika i volje, knjige su lako dostupne za naručiti preko interneta.

Ono što sam prvo zamijetila pri čitanju, bilo je pomalo drastičnije odstupanje ovog romana od tipičnih krimića, osobito u usporedbi s druga dva skandinavska pisca koja sam do sad čitala, Stiegom Larssonom i Jo Nesboom. Umjesto tako reći tipične premise ludog, serijskog ubojice ili davno zastarjelog zločina koji nakon mnogo godina dolazi na obiteljsku naplatu, Karin Fossum otvorila je temu smrti koja proizlazi iz potpuno slučajnih okolnosti. Izmicanje života iz inače kontroliranog toka, slojevitost društva u kojem se nalazimo, duboki nenormalni porivi u ljudima te opće nepoznavanje naizgled bliskih osoba, teme su koje ocrtavaju knjigu Kad vrag drži svijeću i vjerujem da nikoga ne ostavljaju ravnodušnim nakon čitanja.

Nema klasične, brojčane podjele na poglavlja, ali je zato pripovijedanje razdvojeno u dva dijela, koji se neprestano isprepliću jedan za drugim, kao svojevrsna poglavlja bez oznaka. Vizualno ih odvaja podebljaniji font slova, koji označava pripovijedanje koje pripada ženskoj osobi u prvom licu, Irmi Funder, a normalno otisnutim slovima prikazan je sveznajući pripovjedač u 3. licu.

Andreas i Zipp dvojica su prijatelja koji su gotovo uvijek nerazdvojni, iako ni jedan ni drugi u životu ne rade ništa pametno. Andreas je nadmoćniji u svemu od Zippa; i u izgledu, poslu i držanju, i svojim neobjašnjivim pogledima na svijet i, kako se Zippu barem čini, u ljubavnom životu. Međutim, Zipp nije ni svjestan koliko on uistinu ne poznaje svojeg prijatelja. Iz želje za adrenalinom, novcem ili možda jednostavno čiste obijesti, Andreas nagovara Zippa da ukradu žensku torbicu kako bi se okoristili još jednim kasnonoćnim izlaskom, no ono na što dvojac nije računao, bila je nesreća koju su pokrenuli. Kad su se nakon otimanja za torbu sa ženom, kolica s njenim novorođenčetom strovalila niz brdo, a Andreas i Zipp postali nehotični ubojice malog djeteta, započinje i sami zaplet romana, zapravo još i mučniji od same činjenice da je jedan od pokretača radnje upravo smrt bebe. Još nesvjesni kakva je šteta počinjena, nakon jedne neobične noći polupijanog tumaranja po gradu te Zippu zapanjujućeg otkrića o seksualnoj orijentaciji njegovog prijatelja za kojeg je vjerovao da ga poznaje jednako koliko i sebe, u Andreasu se ponovno budi želja za zločinom. Uz Zippovo negodovanje, njih dvojica slijede njima nepoznatu staricu do njene kuće, u nadi da će je opljačkati, no Andreas se ne vraća iz kuće cijelu noć, a niti idućih dana. Pred inspektora Sejera i Jacoba Skarrea postavljena je istraga o nestanku lokalnog ‘huligana’, Zipp od straha nikome ništa ne otkriva, nitko ne može logično povezati smrt djeteta s nastalim okolnostima, a vječno usamljena starica Irma Funder, relativno psihički nestabilna žena koju iz još nepoznatih razloga izbjegava većina ljudi, promatra situaciju iz svoje bizarne, kućne pozicije, skrivajući mračnu tajnu.

Razmišljam o onome zastrašujućem trenutku kad sam osjetila da dolazi, želja da ga uništim. U tom trenu ugledala sam svoje lice u prozoru. I sjećam se toga osjećaja, slatkog pritiska poput vrućeg ulja koje mi teče kroz tijelo. Spoznaje da je zlo. Moje lice u tom plavkastom staklu. Kako ružan, zao postaneš kad ti vrag drži svijeću.

Tako lijep, Andreas je sigurno mogao imati sve djevojke koje je htio. Lako je voljeti nešto što je lijepo. Vjernici pričaju o svemu što je Bog stvorio s idiotskim sjajem u očima. Ali cijeli niz ljudi izrazito je ružan. Kao ja. Mi ružni uvijek moramo beskrajno više raditi.

Umjesto da glavni dio romana, kao u klasičnim krimićima, zauzima inspektorovo viđenje situacije i pokušavanje da dopre do srži zločina i istine, Kad vrag drži svijeću u najvećem postotku prati Zippa u očajničkoj potrazi za nestalim prijateljem te Irmu, koja se na svoj jezoviti način trudi riješiti nastalu situaciju. Karin Fossum od čitatelja zahtijeva da se na svakoj drugoj stranici zapita koliko ljudi uistinu poznaju jedni druge, kako niz nesretnih događaja na različite načine može utjecati na društvenu sredinu te oslikava svakog lika kao osobu koja nije uobičajeno crno-bijela, grešna ili bezgrešna, bez obzira na stvar koju je učinio/la. Glavno je pitanje ovog vrhunskog romana, što se doista krije u ljudskom umu da ga navede da odjednom, iako se nikad nije činio takvim, počini zločin koji će obilježiti ne samo njega, već i mnoštvo ostalih ljudi u njegovoj blizini?

Jer, kad vrag u jednom trenutku uistinu drži svijeću nad nečijom sudbinom, i najmanja, naizgled bezazlena kretnja može stvoriti domino-efekt rušenja svih do nedavno poznatih i sigurnih stvari.

Za sve ljubitelje krimića, osobito onih dublje psihološke tematike i karakterizacije likova, s iznenađenjima iza svakog ugla, odnosno stranice, Kad vrag drži svijeću apsolutna je književna poslastica. Svoj primjerak knjige, kao i Fossuminog drugog romana Tko se boji vuka, možete ugrabiti na stranicama Edicija Božičević ili Ljevka, ovdje i ovdje. Moj je primjerak sa slike iz naklade Edicije Božičević, a posuđen u knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Šaljem vam toplu i pomalo jezovitu preporuku!

One thought on “RECENZIJA: Psihološki krimić koji iskače iz okvira – Karin Fossum, Kad vrag drži svijeću

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s