Recenzija: Zara – Jure Karamarko

Druga knjiga koju sam imala prilike pročitati od Jure Karamarka. Da, to je ona knjiga na koju nitko nije ostao ravnodušan. Roman koji je nakon publikacije odjeknuo diljem Hrvatske, pa čak i šire.

Zara.

Jednostavan naslov, svega 70 stranica i toliko emocija. Ova je pogotovo za one koji nemaju previše vremena u danu! Pročita se u svega sat vremena, možda i manje.

Rijetko naiđem na knjigu koja ima malo stranica, a da je priča toliko, doslovce snažna.

Odnese te.

Sjećam se kada su Zara i Padobran stigle na moju adresu. Nisam ni slutila što se krije među tim koricama. Nije mi bilo ni na kraj pameti da će priča biti toliko duboka, predivna ali i teška.

Oduvijek se govori kako se prve i prave ljubavi nikada ne zaboravljaju. Otporne su na zaborav i godine. Možda ne razmišljamo svaki dan, ali ponekad je dovoljan miris, pjesma, mjesto, knjiga ili čak ulaznica za košarkašku utakmicu, da se sjećanja počnu redati.

Zara i Luka su dokaz da ona iskrena ljubav, nikada ne umire. Pritaji se, zakopa duboko u tebi i kada se najmanje nadaš, podsjeti te da je sve te godine živjela u tebi.

Zara je mlada djevojka, puna života. Zaigrana duša, željna okusiti sve čari života. No, mora se zadovoljiti sitnicama. Ona živi s roditeljima koji je na dnevnoj bazi zlostavljaju – psihički, ali i fizički.

To je poput začaranog kruga. Otac pijanac dane provodi u kladionici potom dođe doma i istuče ženu jer je klub na koji se kladio, izgubio. Od frustracije, majka se iskaljuje na Zari. Ponekad su to riječi, a ponekad jedino što se može čuti su udarci remena o kožu. Njezina jedina svjetla točka, utočište od nevolja je Luka.

Osim što otkrivaju ljubav jedno prema drugom, zajedno će otkriti i ljubav prema košarci. Dane će provoditi zajedno, stopljeni u masi koja neumorno navija za svoj klub Zadar. To su bili trenuci u kojima je stvarnost bila drukčija, bez teških utega.

Jedan incident, dovoljan je da ih rastavi. Dok ju čeka ispred stadiona, ni ne sluti da je neće vidjeti dugi, dugi niz godina…

Još malo pa će i maturalna večer. Jedva čeka. Luka će joj biti pratnja. Već su sve isplanirali. Ona ima omiljenu haljinu, a on je našao prekrasno dalmatinsko odijelo. Bit će to posebna večer koju čekaju. Ponekad bi zastali u šetnji i vježbali korake za prvi maturalni ples.

-“Luka bit ćemo najljepši par, znaš li to?”

-“Naravno, kad si ti tu. Lako je za mene. Ti činiš razliku.”

Prvo što sam zapazila je mentalitet i prikaz društva u tom prošlom vremenu. Već znate da sam ja “retro duša”, pa su mi posebno dragi dijelovi u kojima je Jure opisivao kako provode svoje zajedničke sate.

To je bilo vrijeme bez društvenih mreža. Vrijeme kada je bilo romantično djevojci doći pod prozor ili presnimiti joj CD omiljenog pjevača. Kada su parovi imali vrijeme samo za sebe i svoje male rituale koji su uključivali odlazak na svježi zrak. Kada se svaki trenutak nije mogao uhvatiti fotićem, ali zato si u cijelosti uživao u njemu, pamteći svaki detalj…

Uživala sam čitajući, no moje mišljenje je da ova priča ima potencijal za nešto “veću” knjigu. U jednom se trenutku sve prebrzo odvijalo, pogotovo zadnjih petnaest stranica. Godine su letjele i možda mi je nedostajalo da autor dočara to vrijeme odvojenosti jer ipak se radi o njihovom razvoju i sazrijevanju.

Sve u svemu, lijepo prikaza mladenačka ljubav u surovom svijetu.

Ako ju želite pročitati, imate dvije opcije. Uz dopuštenje autora, knjiga je dostupna na internetu. Možete ju skinuti potpuno besplatno. Opcija koju ja radije biram je kupnja knjige na njegovoj web stranici ili službenoj stranici izdavačke kuće Redak.

Zašto radije kupujem? Prvi razlog je taj da smatram da već dovoljno “visimo” na mobitelima i ostaloj tehnologiji. Drugi razlog je potpuno logičan. Autor je uložio svoje vrijeme i to je njegov izvor prihoda.

No, to je vaš izbor. Knjigu možete skinuti ili naručiti, sve se nalazi na njegovoj web stranici, pa kliknite ovdje.

Ako želite pročitati osvrt na roman Padobran, kliknite ovdje.

Knjigu je napisao Jure Karamarko. Izdavačka kuća je Redak, a godina izdanja je 2018.

Nadam se da ćete uživati čitajući. To je sve od mene! (za kraj još jedan citat i slika predgovora “dvanaestog novinara”)

Čitamo se…

Ona se u suzama digla s poda i otišla plačući u svoju sobu. Zara je sve čula, sjela je na krevet, stavila slušalice u uši i dok su joj suze bez prestanka tekle niz lice, jedino je glazbu osjećala. Zatvorila je oči, suze su se slijevale jedna za drugom, a melodija je nježno odzvanjala:

“Zar magla nije sa nebesa data, da se kroz nju bori tvoj životni put, mada je krcata srebra i zlata, pregazi je, pogledaj gore, mjesec je žut…”

One thought on “Recenzija: Zara – Jure Karamarko

  1. Zvuči interesantno. Ja sam isto donijela odluku da ću pružiti priliku našim autorima, ali i dalje sam skeptična moram priznati…

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s