ZBIRKA PJESAMA I KRATKIH PRIČA: Sve što je boljelo, sve što se voljelo & Ljubavni Dosjei A (7. dio)

 VIII.
Odzvonilo je
 
Odzvonilo je
O podne
Kroz bijelu svjetlost
Nisam ti čula korake
 
Odzvonilo je
Novo jutro
Burna noć
Skrivala je tajnu suza
 
Odzvonilo je
Jedan galeb poletio je
Zar je moguće
Da već si krenuo
 
Odzvonilo je
Rekoše mi da je otišao
S prvim valovima
Nije više čekao
 
Odzvonilo je
Brod se pomaljao
Po nemirnome moru
Ponovno je nestao
 
Odzvonilo je
Zbog njega
Gorko sam sjedila
Uz obale bijele brojeći sate
 
Odzvonilo je
Dizala sam oluju
Tutnjanje i vihor
Al' ne želeći kišu
 
Odzvonilo je
Meni
Samo meni
Da sam barem stigla
 
Odzvonilo je
Nisam te gledala
Gdje daleko ploviš
Bez riječi smo ostavljeni
 
Odzvonilo je
Jedno srce
U ritmu godina
Raspuklo se zvono

V.

Na njegovu posljednju večer u Supetru, svi smo se skupa našli vani, iako sam ja na početku večeri bila sa svojim frendom P. Družili smo se ispred Fast Fooda gdje se inače skupljamo jer jedan burazov prijatelj, R., drži taj lokal, a onda sam se ja ponovno izgubila u klubu s P. i njegovom sestrom. Malo prije mog odlaska kući, totalno sam umorna, mamurna i zbunjena susrela A., koji je djelovao jako izgubljeno, što je i bila istina. Majstor je uspio pogubiti ključ apartmana, a ujutro je imao trajekt i nije baš mogao prespavati na plaži. Nekako sam ga uputila da se javi mom burazu, a onda se i sama uputila doma, dok je on nestao u svojoj nemogućoj potrazi.

Tek pola sata kasnije, kad sam očišćenog lica ležala u krevetu i pokušavala zaspati, čula sam tiho komešanje s desne strane od moje sobe, potom burazov, a onda i A.-ov glas. Buraz mu je priskočio u pomoć s tvrdnjom da može potjerati psa s kauča u kuhinji (da, da, naš pas je toliko razmažen da doslovce ima vlastiti kauč za spavanje) i posaditi A. za tu noć ondje, a ovaj je prihvatio bilo kakvu ponudu kreveta, samo da ne spava na plaži jer ključ ipak nije našao.

Dakako, nije to bilo samo po sebi jednostavno rješenje.

Dva pripita pametnjakovića shvatili su da ne žele buditi tatu koji spava na krevetu iza televizora, dakle preko puta kauča, pa su naumili ući kroz niski prozor burazove i šogoričine sobe, koja je vodila u dnevni boravak.

U teoriji, ideja je bila dobra. U praksi, nešto lošija.

Nespretno veranje kroz mrak uspjelo je probuditi šogi, koja se nije iznenadila svom mužu, koji je očito taj ”sport” često trenirao, no vjerojatno se nasmrt prepala druge figure u sobi koja se za njim uspela kroz prozor i usput glasno zapela za trošne žaluzine. Udarac drveta o kamen u gluho je doba noći zvučao otprilike kao topovski udar, ali nitko se drugi u kući, čudom, nije probudio. Trebalo je puno samokontrole da ne prasnem u smijeh.

A tata?

Tata se nije ni obrecnuo ni na jedan šušanj.

Tek se u rano jutro zbunjeno probudio, podigao pogled iz kuta iza televizora i na inače vječito praznom kauču (jer je pun psećih dlaka i tko zna čega sve ne), ugledao nečije noge. Prvo je pomislio da je buraz ondje legao jer u noći nije pronašao sobu, a onda se sjetio jasnije solucije i nagađao da ga je šogi izbacila jer je previše hrkao. Na kraju je ostao totalno zblesiran kad je na krevetu ugledao uspavanog A.

Ja sam sve te neprocjenjive trenutke uspjela fatalno propustiti jer sam spavala.

Dan prije, rekla sam mami da me, bez obzira na doba noći ili jutra kad se vratim iz kluba, izbaci iz kreveta najkasnije u 11 sati jer sam naumila ranije leći iduću noć, a to sam samo mogla ako se tijekom dana pošteno izmorim. Vjerovala sam dragoj mamici na riječ i zaspala bez da sam si prethodno navila budilicu.

Velika greška.

Probudila sam se uz glasnu trubu trajekta i žmirkajući na jarku svjetlost jer je mama ponovno ostavila otvorene žaluzine, a onda se još malo bacakala po krevetu i prevrtala dok ju konačno nisam čula kako ulazi u sobu s vanjske strane i govori mi da je prošlo, pazite sad, 12:30. Zamalo sam tresnula na pod skupa s cijelom posteljinom, proklinjući ispod glasa sve živo i neživo jer sam opet prespavala pola dana.

Ma još bih ja pametno i živjela s tim, da nije bilo vijesti koja me strefila par minuta kasnije, kad sam se pospano vratila u sobu s kavom u ruci. Mama je čitala tko zna koju po redu knjigu u fotelji ispred sobe, a dok sam se ja razbuđivala eksanjem hladne kave, ona mi je izvana nonšalantno dobacila:

-E, da, A. je sinoć prespavao kod nas.-

Ukočila sam se kao merkat u pustinji i brzo odvagnula misli, a onda joj odgovorila:

-Znam, čula sam buraza i njega kad su dolazili.-

Mama se nasmijala i ustala pa sjela u sobu kraj mene. -Sav je zbunjen. Uspio je izgubiti ključ od apartmana.-

Slegnula sam ramenima, pokušavajući djelovati normalno. -Aha, znam, rekao mi je to kad smo se sreli u klubu.-

Mama mi je potom stala prepričavati kako je tata otvorio oči u 8 sati i zbunjeno vidio nečije noge s druge strane sobe, a ja sam se za to vrijeme zabila u ormar i trudila se iskopati kupaći i ručnik da se što prije stignem baciti u more. Potpuno sam smetnula s uma činjenicu da je on tog dana odlazio i nastavila veselo roviti po prepunom ormaru, kad se mama zakašnjelo oglasila iz kupaonice:

-Pozdravio te.-

Digla sam glavu tako naglo da sam zamalo samu sebe nokautirala policom. -Tko?-

-Pa A. Ujutro je otišao u kafić kod apartmana i uspio pronaći ključ, a onda se spakirao i došao pozdraviti s nama.-

-Kad je to bilo?- šokirano sam izvirila iza ormara, promatrajući mamino mirno lice iz ogledala u kupaoni.

Slegnula je ramenima. -Prije pola sata. Trajekt mu je maloprije krenuo.-

Trajekt. Maloprije. Krenuo. Truba. Buđenje.

12:30 h.

Ne. Ne. Ne…

Potpuno ignorirajući činjenicu da se ovako bijesna mogu otkriti, glasno sam zatvorila ormar i pogledala mamu koja je djelovala totalno zbunjeno. –Zašto. Me. Nisi. Probudila?

-Pa bila si sinoć do kasno vani, nisam te htjela buditi da odmoriš.-

-Rekla sam u 11 sati, ne u 12:30. Nisam ga ni stigla pozdraviti!-

Samo je zatresla glavom i kosom vječito upregnutom u plastičnu kopču, a onda se vratila u dvorište svojoj knjizi. Usput mi je još izvana doviknula:

-Kakve ima veze, vidjet ćete se kad svi otputujete kod njega u posjetu.-

-Aha, možeš mislit’.-

Čim je izašla, zabila sam glavu u ruke i sjela na razbacani krevet, pokušavajući makar i pustiti jednu suzu. Nije išlo. Još se nisam toliko vezala za njega da mogu plakati, ali bila sam propisno bijesna i to ne samo tad, već i cijelog dana.

Susjede, ujedno i moje bliske prijateljice, dvije genijalne blizanke A. i L., na plaži su me samo pažljivo pokušavale ispitati što se događa i zašto sam tako loše volje (nagađale su da mi je netko u klubu nagazio na štiklu, da me neki naporni stranac previše gnjavio ili da mi je P. po običaju digao tlak), no na kraju sam ih samo ostavila u društvu njihove vječno mirne i vesele obitelji i otišla nadureno provesti ostatak dana na stijenama.

Tog i nekoliko idućih dana, nad glavom mi je zlokobno visjela samo jedna jedina, nevjerojatno podrugljiva misao koja me svakim trenutkom sve više izazivala da ju iskidam u dijelove i potpalim njome vatru u kaminu.

Propustila si se pozdraviti s njim jer si prespavala, a tko zna za koliko ćeš ga godina slijedeći put vidjeti?

Misli, molim vas, odite lijepo MRŠ.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s