Recenzija serije: Igra prijestolja

Dan nakon službenog izlaska prve epizode posljednje, osme sezone jedne od trenutno najpoznatijih franšiza na svijetu, na našem blogu konačno izlazi prva recenzija serije!

Upravo je Igra prijestolja ta koja je zaludila fanove i još od travnja 2011. šokira i privlači mase gledatelja. Serija je napisana prema književnom predlošku serijala Pjesma leda i vatre, autora Georgea R. R. Martina, koji trenutno broji ukupno pet dijelova; Igra prijestolja, Sraz kraljeva, Oluja mačeva, Gozba vrana i Ples zmajeva, a čekaju se još posljednja dva, Vjetrovi zime i San o proljeću. Gotovo svaka od početnih sezona odgovara jednoj od knjiga, no kako je serija brže napredovala nego Martinovo pisanje, od kraja pete sezone radnje serije i knjige pomalo se razilaze. U suštini zadržana je originalna radnja, no određeni dijelovi knjiga nisu uspjeli ući u seriju zbog ograničenog broja epizoda i sezona. Odlučila sam prvo napisati recenziju serije, budući da je ona ušla u svoje finale sezona te zato što unatoč tome što već četiri godine skupljam serijal knjiga, još uvijek nisam uspjela pročitati sve nastavke. Jednog dana kad ih ponovno detaljno pregledam, izbacit ću recenziju i o Pjesmi leda i vatre, no za potpuno čitanje svakog nastavka trebat će mi mnogo vremena, a još više živaca jer su knjige iznimno detaljne i zapetljane. Da ne govorim i o duljini, samo prvi nastavak ima oko 900 stranica, a sa svakim novim nastavkom taj se broj stranica povećava.

Suprotno većini, kad je serija izašla i počela osvajati srca obožavatelja, ja sam bila jedna od onih koja nije htjela gledati nešto toliko poznato i svjetski rašireno. Obično sam tako tvrdoglava pa prvo čekam da se prašina malo slegne, a onda pogledam ono o čemu su mi svi godinama pričali. U mom je slučaju prvi koji me nagovarao da gledam seriju bio moj tata, koji ju je pratio još od 2012. ili 2013., nisam sad točno sigurna. Rekao mi je da je siguran da će me serija oduševiti jer je u pitanju fantastika, a to je inače moj najdraži književni i filmski žanr (sve govori činjenica da Gospodara prstenova redovno gledam dvaput godišnje, od svoje 9. godine), ali ja sam uporno odbijala pogledati išta što ima veze s Igrom prijestolja, čisto zato što me nerviralo jer su svi o njoj govorili. Kroz godine čula sam nekoliko spoilera za seriju pa mi je tako bilo malo lakše preživjeti neke traumatične scene, ali sve do 2015. nisam primirisala niti jednoj epizodi. Sve se promijenilo kad mi je tadašnja šira ekipa kupila prvih par svezaka knjiga i tek nakon što sam tijekom proljetnih praznika, jer sam onda još bila u srednjoj školi, pročitala prvi dio, zaključila sam kako mi se serijal sviđa. Istog ljeta, krenula sam u službeno gledanje Igre prijestolja. I pogodite što?

Dogodila se ljubav.

Na prvu me oduševila ta malo izraženija brutalnost, mnoštvo borbi i spletki među kraljevskim obiteljima u fiktivnoj zemlji Westerosu, baš kao i moji obožavani zmajevi (nitko me neće uvjeriti da oni nisu stvarni), ali baš kao i svi ostali, nisam se mogla othrvati vezanju za određene likove, što sam vrlo brzo grdno požalila. Čak i oni koji ne gledaju seriju, zasigurno su čuli barem nešto o njoj, jer je praktički postala svjetski fenomen, a neke od tih poznatih stvari upravo su nagle smrti većeg broja likova. Nije lako prihvatiti da vam je najdraži lik upravo ubijen u naizgled mirnoj epizodi, ali kad se već malo ‘ufurate’ u seriju i shvatite da je takvih trenutaka uistinu mnogo, postaje malo lakše. Valjda. Trudim se ne otkrivati cjelovitu radnju u ovoj recenziji, jer ne znam koliko naših čitatelja prati seriju i/ili knjige pa ću napraviti kratki pregled dosadašnjih sedam sezona, uz naglaske na meni osobno najdraže likove i trenutke.

Od prvih šest sezona serije, svaka ima po deset epizoda u trajanju od otprilike 50 minuta do sat vremena, sedma sezona imala je svega sedam epizoda, a neke su trajale više od sata, dok će ova posljednja, osma, imati samo šest epizoda u trajanju od oko dva sata. Ako želite na brzinu pogledati sve prethodne epizode, predlažem da izdvojite dovoljno vremena jer ima toga za gledati. U središtu radnje nalaze se dvije kraljevske obitelji, Stark i Lannister, na neki način fiktivni ekvivalenti povijesnog Rata ruža, sukoba obitelji York i Lancaster. Dok jedan sloj radnje prati spletke među obiteljima, uz Starkove i Lannistere susrećemo i Targaryene, Baratheone, Greyjoye, Martellove, Tyrellove, Tullye i mnoge druge, onaj drugi bavi se čistom fantastikom. Iza Zida, na samom sjeveru Westerosa, gdje postoje samo vječni snijeg i led, u tajnosti se roji nova pošast, legendarni i većini nezamislivi u svom postojanju, Bijeli hodači. Prve sezone bave se isključivo ratnim sukobima, ugovorenim brakovima, šokantnim savezima i izdajama, ali kako se serija bliži svojoj kulminaciji i kraju, prijetnja sa sjevera kojoj konačno sve više ljudi počinje vjerovati, širi se i počinje prijetiti rušenjem svega do sad poznatog. Istovremeno, na drugom kontinentu, preko Uskog mora gdje se nalaze takozvani slobodni gradovi, posljednji od generacije obitelji Targaryen, potomaka zmajeva, također se bore za vlast. Ono što je ciljano i traženo od strane svakog u Westerosu, tron je koji nosi ime Željezno prijestolje. Prva sezona otvara se dolaskom trenutačnog kralja Roberta Baratheona u Oštrozimlje, u posjetu guverneru Sjevera, svom najboljem prijatelju Eddardu ‘Nedu’ Starku, s molbom da mu pomogne da se otarasi spletkaroša na svom dvoru te da postane Kraljev Namjesnik. Taj jedan posjet kralja i kraljice, Cersei Lannister te njezinog brata blizanca Jaimea, otvara i pokreće sve tragične događaje koji će kroz naredne godine i sezone pogađati središnju obitelj Stark. Nedov odlazak i ostavljanje jednog dijela obitelji na sjeveru da bi pomagao u vladanju Westerosom, odnosno Sedam kraljevina, njemu znači mnogo, ali on odlazeći nije svjestan da će ga možda to putovanje na jug s kraljem Robertom, koštati svega…

A kad jedan sukob krene, za njim se otvara domino-efekt tragedija, krvavih okršaja i nezamislivih bitki, intriga i spletki, u paraleli s ledenim čudovištima i zmajevima s juga.

Pred kraj, željela bih navesti svojih top pet omiljenih likova, iako je i taj broj bilo teško srezati, jer nekako sve ih volim, čak i one najgore, glumci su odradili fantastičan posao u prikazu kako dobrih, kako loših, ponekih gotovo i poremećenih likova. Ne mogu odrediti kojim bih redoslijedom složila svoje najdraže likove jer, kao što sam rekla, sve ih previše obožavam pa ću ih samo navoditi kako mi dolaze na pamet.

Tyrion Lannister, brat Cersei i Jaimea, patuljak koji ”pije i zna stvari”. Peter Dinklage apsolutno je savršen izbor za ovog sarkastičnog, pronicljivog i nevjerojatno duboko psihološki razrađenog lika. Do kraja serije, očekujem da Tyrion bude taj koji će preživjeti, jer je Martinu inače bolje da me se čuva.

Catelyn Stark, majka vučica koja bi dala sve, pa i život za svoje petero djece, Robba, Sansu, Aryu, Brana i Rickona. Neustrašiva i uvijek na oprezu, čak i kad njezina ljubav Ned nije u blizini, Catelyn će se bez imalo problema i straha suočiti sa svojim neprijateljima. Svaka čast glumici Michelle Fairley.

Jon Snow, vjerojatno najpoznatiji i ustvari glavni lik serije, čija sam poglavlja najviše voljela čitati u knjigama. Kopile Neda Starka koje odlazi u Noćnu stražu na Zid, zakletu braću koja će praktički u celibatu čuvati Westeros od prijetnje sa sjevera, uvijek se pomalo duri na svijet, ali njegova želja da se dokaže i da pomogne onima slabijim od sebe dovest će ga mnogo dalje no što je ikada mislio, vjerovao i želio. Mislim da komentari za Kita Haringtona nisu potrebni. Čak je i njegova kosa savršena.

Oberyn Martell, princ kuće Martell iz Dornea koji se kao lik uvodi tek u četvrtoj sezoni, ujedno i mojoj najdražoj (odgledala sam ju iznova čak četiri puta) od svoje prve scene ušao je na moj popis. Došavši u prijestolnicu, Kraljev Grudobran na vjenčanje, zapravo sve vrijeme sa skrivenim namjerama osvete određenim ljudima, Oberyn je istovremeno mističan i nadasve zanimljiv lik. A da ne govorim o izgledu. Guglajte Pedra Pascala, nećete požaliti. Fanovi Narcosa znat će o čemu govorim.

I za kraj, jedan pomalo neuobičajen lik za popis onih dragih. Jaime Lannister, vjerujem, nikome nije drag u prve dvije, čak i tri sezone, ali on je prošao najviše promjena. Od početnog arogantnog predstavnika kraljeve straže, vječno u čudnom odnosu s vlastitom sestrom Cersei, Jaime kroz sezone shvaća svoje prošle pogreške i pretvara se u lika kojeg su mnogi kasnije zavoljeli. Do Igre prijestolja nisam ni čula za Nikolaja Coster-Waldaua, ali moram priznati da je kao stvoren za tu ulogu.

Ako volite fantastiku, srednji vijek, želite vidjeti koje su sve lokacije u Dubrovniku poznate po scenama iz serije i nemate problem s malo više eksplicitnih, krvavih i brutalnih scena, ako su vam zmajevi kao i meni omiljene životinje (i dalje postoje) te ako ste voljni pridružiti se svjetskoj sili fanova koji željno iščekuju svaku novu epizodu i stranicu knjige, Igra prijestolja serija je za vas.

Imate moju zmajevsku preporuku!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s