ZBIRKA PJESAMA I KRATKIH PRIČA: Sve što je boljelo, sve što se voljelo & Ljubavni Dosjei A (10. dio)

 XI.
Ponoćna cesta
 
Ponoćna cesta zavijala je
Za uglove poznatoga puta
Gusta tišina iščekivanja
Sjedila je budno
Uz bok Mjesecu
Na modrom plaštu noći
Moje zadnje noći mira
 
O dobro znanoj legendi
O povratku u dom
Pjevali su ćukovi
Daleko kroz noć
Bježeći iz vreve
Smjerom udaraca srca
Nosio me zanos, sjetni zanos
 
Sanjala sam prazne snove
Neke malo ljepše
A neke malo manje
Pitala sam zvijezdu
Što me ondje čeka
U mom dobro znanom gradu
Gdje sam uvijek bila sretna
 
Zaspala sam tiho
Čekajući zoru
Obećanje mira
Želju iscjeljenja
Da nikoga ne čekam
Da sam sasvim sama
Da mi ljubav ostane negdje iza leđa
 
Noćni put
Ljuljao me nježno
Držeći me u neznanju
Slatkom, naivnom vjerovanju
Da oluje neće biti
Da moje umorno srce
Jednom gromovi zaobiđu
 
Ponoćna cesta zavijala je
Smješkajući se prepredeno
Jedna izgubljena duša
Spavala je bezbrižno
Na jednom rajskom otoku
Druga duša čekala je jutro
Pričajući s noći o snovima molbi
 
Jedna duga cesta
Cesta u ponoć
U novom je jutru
Donijela nju
Dok on je spavao
Ne osluškujući snove
Nespreman na grom
 
Dvije izgubljene duše
Spojila je cesta
 
Jedna zavojita cesta
U jednu mračnu noć

VII.

Kad sam se početkom srpnja 2017., odnosno prošlog ljeta, konačno ukrcala na ponoćni autobus za Supetar, nekim čudom nisam razmišljala o mnogo toga. Čim smo nakon polusatne prepirke troje ljudi s vozačima oko prevoženja hrpe paketa, psa, mačke i dvoje djece u autobusu, svi skupa kao Zoološki vrt, izašli na autocestu, oslonila sam se u svom udobnom jastuku za vrat i sa slušalicama u ušima kroz prozor gledala u tamno nebo.

Te sam noći zamolila nebo samo jednu stvar.

Zamolila sam jedno, za promjenu, mirno ljeto.

Bez zaljubljivanja, bez čudnih događanja, bez patnje i razmišljanja o nekim tamo konjima u Zagrebu ili još gore, Njemačkoj (uistinu nebitno). U šali sam pomislila da je pokoji supetarski ”galeb” itekako dobrodošao za jednu večer plesanja i ljubakanja po plažama, ali budući da me ništa više od toga srčano nije zanimalo, to nije stajalo u narudžbi.

Iskreno sam zamolila ljeto bez ikakvih ljubavnih distrakcija i pogotovo bez suza i onog čudnovatog stadija prve zaljubljenosti, kad se osjećaš kao križanac hipija iz 60.-ih i azijske čimpanze.

Poželjela sam mir u srcu.

Mir, mir i samo mir.

I imala sam mir.

Trajao je punih 6 i pol sati (VAU).

Jer, kad sam se toga jutra nakon poluprospavane noći u busu i prohladne rane plovidbe trajektom na kojoj sam se toliko opustila da mi se čak nije ni dalo pisati u bilježnicu koju sam specijalno pripremila za putovanje, oko 6:30 h pojavila u svom najdražem Supetru gdje me dočekao pospani, ali veseli ćaća, moja se velika želja vrišteći bacakala i grohotom mi se smijala, upirući u mene dugim, izdajničkim prstom, sjedeći na blijedim oblačcima nad tek probuđenim otokom.

Tata i ja nismo se pošteno čuli punih tjedan dana uoči mog puta jer sam ja bila zauzeta ispitima, pakiranjem i zadnjim nalascima s ljudima. Zato nisam ni mogla znati da se u Supetru odvijaju zanimljive stvari i situacije te da su se neke zanimljive osobe ponovno ondje pojavile.

Nakon slušanja prvih tatinih obavijesti o temperaturi mora, temperaturi zraka, temperaturi sunca, količini ribe u moru, količine rakova u rupama, količini turista u gradu i količini i kvaliteti hrane koju pas dnevno jede, ja sam prepričala svoj put do Supetra i kad sam naglasila da samo želim prespavati cijeli dan da se odmorim, tata se dosjetio jednog detalja vezanog uz trenutni raspored spavanja u kući.

-Idućih par noći morat ću spavati u tvojoj sobi.- obavijestio me, gurajući paralelno bicikl lijevom i moj kofer, desnom rukom.

Bila sam pospana i zbunjena i ljudi moji, ništa mi nije bilo jasno. -Kako to? Pa što fali krevetu iza televizora? Nije se valjda raspao?-

-Nije, nije, ali je zauzet. A. je kod nas već par dana i ostat će još nekih tjedan dana u Supetru.-

Prva reakcija bila mi je bjesomučno trešenje glavom u stilu jednog mog izuzetno šašavog, ponekad pijanog prijatelja T. na Led Zeppelin, druga reakcija bila je odglumljeni veseli smiješak upućen tati, a treća je bila samo moj kratki, skeptični pogled u nebo, koje mi se prepredeno sunčano smješkalo.

E, baš ti hvala.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s