Recenzija serije: M*A*S*H 4077

I will not carry a gun, Frank. When I got into this war I had a very clear understanding with the Pentagon: no guns. I’ll carry your books, I’ll carry a torch, I’ll carry a tune. I’ll carry on, carry over, carry forward, Cary Grant, cash and carry, carry me back to Old Virginie, I’ll even ‘hari kari’ if you show me how, but I will NOT carry a gun!

Benjamin Franklin ‘Hawkeye’ Pierce

Svi koji me dobro poznaju znat će da sam se prije dvije godine u jesen oduševila jednom starom serijom s kojom me upoznao tata kad smo u rujnu sami odmarali u našoj kući na Braču. Inače sam veliki fan kinematografije i televizije prije 90.-ih, iako su mi neki od najdražih filmova upravo oni snimljeni iza 2000.-ih, ali stari filmovi i serije imaju neku specifičnu čar. Moguće je da je razlog tome činjenica da mi je već kao petogodišnjakinji najdraži bajkoviti film bio Čarobnjak iz Oza iz 1939. te sam primjerice u nižim razredima osnovne škole najviše voljela doći doma i gledati Fawlty Towers ili ‘Allo, ‘allo!, koje se definitivno spremam što prije recenzirati jer i dan danas umirem od smijeha na epizode koje sam gledala vjerojatno po desetak puta. MASH me iznenadio jer za tu seriju čudnovato nisam ni čula do ljeta 2017., a kroz samo tjedan dana svi su mi likovi prirasli srcu do razine nekih koje sam godinama ‘religiozno’ gledala.

Ratna tematika u filmovima, serijama i knjigama uvijek mi je pomalo problematična i, iako obožavam istraživati o povijesnim sukobima, često mi se događa da mi određena knjiga ili film budu pretjerano teški pa brzo odustanem od čitanja/gledanja ili izguram do kraja, ali više nikad se ne usudim ponovno se uključiti u priču. Tako sam već na početku bila skeptična kako ću podnijeti seriju o liječnicima u korejskom ratu, kad sam istog ljeta isplakala dušu i ostala traumatizirana Nolanovim Dunkirkom (iz nekog razloga bila sam jedina koja je plakala u krcatom supetarskom kinu). Ključan odgovor na pitanje što je najbolje u toj seriji, bio je glavni lik kojeg mi je tata odmah spomenuo pri prvom gledanju, odnosno glumac Alan Alda. Ako sam do tad svima oko sebe bila čudna s odabirima omiljenih glumaca za koje većina ne bi na prvu čula, nakon par epizoda MASHA počela sam dosađivati i Bogu i vragu sa svojom nelogičnom zatreskanošću u Aldu iz sedamdesetih. Osim što tumači glavnu ulogu, kirurga Benjamina Franklina Piercea, svima znanom pod nadimkom Hawkeye, Alda je napisao brojne epizode, a pojedine i režirao. Zahvaljujući MASHU i vlastitom talentu, postao je jedini glumac u povijesti koji je osvojio nagradu Emmy za glumu, pisanje i režiju.

Alan Alda kao Hawkeye

MASH 4077 (Mobile Army Surgical Hospital) bila je iznimno dugovječna serija, u trajanju od čak 11 sezona, od 1972. do 1983., a svaka od njih broji između 20 i 25 epizoda, s jedinom iznimkom posljednje sezone koja je imala samo 16 epizoda. Sveukupno serija sadrži 256 epizoda, a svaka traje oko 30-ak minuta. Veliko finale serije, dvosatnu epizodu Goodbye, Farewell and Amen koju je također režirao Alda, prema proračunima gledalo je oko 120 milijuna gledatelja, što mislim da dovoljno govori za sebe koliko je serija bila popularna.

Radnja MASHA smještena je u 1950.-e, u razdoblje korejskog rata, a bavi se grupom američkih vojnih liječnika koji žive i rade u pokretnom kampu na samim rubovima fronta. Mobilne bolnice pod tim nazivom uistinu su postojale, a sama je serija adaptirana prvo prema romanu Richarda Hookera, MASH: A Novel About Three Army Doctors, a potom i prema istoimenom filmu iz 1970.-e, u kojem glavnu ulogu tumači Donald Sutherland. Film je također bio nagrađen Oscarom za najbolji adaptirani scenarij.

Originalna pjesma koja svira na početku svake epizode, iako bez riječi, jedna je također posebna stvar. Autor pjesme je Michael Altman, a glazbe Johnny Mandel, dok sama pjesma nosi naziv Suicide is painless, pomalo morbidan naslov, ali sadrži duboku poruku, iznimne stihove i savršeno se uklapa s kontekstom rata u seriji. Ono što je fascinantno, činjenica je da je Altman pjesmu napisao kad je imao samo 14 godina.

Moje oduševljenje MASH-om nastalo je najviše zbog izvrsnog omjera drame i humora, osobito crnog, uzimajući u obzir kontekst rata u koji je smještena. Glavni lik, Hawkeye, zajedno sa svojim prijateljem i cimerom iz šatora, Trapperom Johnom, a od 4. sezone nadalje BJ-em Hunnicuttom, preživljava mjesece i godine na ratnoj fronti, operirajući i doslovce ‘krpajući’ ranjene vojnike kako bi se mogli vratiti natrag u borbu. I Hawkeye i Trapper, kao i BJ, nemaju mnogo poštovanja prema vojsci, iz jednostavnog razloga jer im je zlo svakoga dana liječiti ljude koji će kad-tad stradati u ratu. Njihove glavne zanimacije, kojih u vojno-lječničkom kampu i nema baš mnogo, većinom se temelje na ispijanju alkohola iz vlastite kućne destilerije, upucavanju medicinskim sestrama ili podmetanje i spremanje spački onima koji ih nerviraju. Osim njih dvojice, odnosno trojice, ističu se i ostali nimalo manje važni likovi; Radar O’Reilly, pomoćnik pukovnika, mladić koji je svima u jedinici poput djeteta ili mlađeg brata, praktički dijete bačeno da služi u ratu, no uvijek vedar i spreman na dobre šale i spačke; bojnik Frank Burns, antagonist serije i zakleti neprijatelj Hawkeyea, jer je on potpuna suprotnost njemu i posvećuje cijeli svoj život vojsci, a za malo zabave za kolektivno opuštanje ne želi ni čuti; bojnica Margaret Houlihan; glavna sestra i žena na visokoj vojničkoj poziciji, u početku uvijek na Frankovoj strani iz emotivnih razloga, snažan je ženski lik koji uvijek uspijeva držati do sebe i izboriti se za svoje mjesto; Max Klinger, vrlo lako najkomičniji lik serije iz jednostavnog razloga – želi silom otići iz vojske, a kako bi to postigao, pretvara se da je lud i sve vrijeme okolo hoda u ženskoj odjeći, izazivajući čuđenje, ali i zagarantirano gromoglasni smijeh. Ostale likove ukratko ću nabrojati jer ih ima zaista mnogo, ali svi su u jednom segmentu jednako važni, bez obzira na broj sezona koliko su ostajali u seriji; potpukovnik Henry Blake, pukovnik Potter, svećenik Francis Mulcahy, bojnik Charles Winchester, psiholog Sidney i mnogi drugi.

Wayne Rogers kao Trapper John McIntyre
Mike Farrell kao BJ Hunnicutt
Gary Burghoff kao Radar O’Reilly
Loretta Swit kao Margaret Houlihan
Larry Linville kao Frank Burns
Jamie Farr kao Max Klinger
McLean Stevenson kao Henry Blake
Harry Morgan kao Sherman T. Potter
William Christopher kao otac Francis Mulcahy

Dovitljivost scenarija, igre riječima i opaske pune crnog humora koji možda ne bi trebao, ali se savršeno uklapa u dramatičnu sliku rata koji serija oslikava, pomno izabrani glumci te ujednačene izmjene urnebesnih i tužnih dijelova koji natjeraju čovjeka da si postavi glavna pitanja o prošlosti, životu i svijetu, sve to zajedno kombinirano donosi jednu od najpoznatijih američkih serija sedamdesetih i osamdesetih. Kad bi me netko pitao što me prvo privuklo kod serije, ne bih točno znala odgovoriti, ali ako se dobro zamislim i vratim sjećanja, rekla bih da je jedan od razloga bio taj specifični pametni, sarkastični humor u opreci s klasičnom dramatičnom temom ratnih razaranja. I Alan Alda, naravno.

Ako želite poslušati kultnu početnu pjesmu, kliknite ovdje, a ako vas zanimaju poneke zanimljive, odnosno najsmješnije scene iz serije, preporučam da ih pogledate na linku ovdje. Meni osobno najdraža je scena upravo ona koju sam citirala na samom početku recenzije, a radi se o raspravi Hawkeyea i Franka oko toga zašto Hawkeye odbija nositi pištolj, jer je jedini razlog zašto je u ratu, onaj da pomaže liječiti ranjene i nipošto ne želi blizu sebe imati ono isto oružje koje je nanijelo i još uvijek nanosi svijetu toliko zla. Igrom riječi i humorom, Aldin Hawkeye prezentira svoj monolog koji je vrlo brzo postao jedan od ključnih i najpoznatijih trenutaka MASH-a. Za taj video, kliknite ovdje.

Spomenut ću još i da sam u tijeku pronalaženja Aldinih knjiga na Book Depositoryu, koliko znam napisao je i izdao njih sveukupno 3 ili 4, a sve su one nekakav humoristično-iskreni vodič za život s autobiografskim elementima. Ako se do ljeta dočepam koje njegove knjige, ide recenzija!

Do tad, nadam se da sam barem nekoga ponukala da pogleda ovu staru, no kultnu i meni trenutno jednu od najomiljenijih TV-serija!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s