Recenzija: I sunce je zvijezda – Nicola Yoon/ Od znanosti do ljubavi

Shvaćaju da je duljina dana promjenjiva i da na njegovu početku nikada ne možeš vidjeti kako će završiti. Oboje znaju da ljubav mijenja sve i da to čini stalno. Zbog toga ljubav i postoji.“

Nakon prvijenca ‘Sve, baš sve’ koji je ujedno postao bestseler te je doživio i filmsku adaptaciju, vrijeme je za drugi roman autorice Nicole Yoon koji nosi naziv ‘I sunce je zvijezda’.

Natasha je svojevrsna, nimalo nalik djevojkama svoje dobi. Njezin fokus je na znanosti i činjenicama. Ne želi tratiti svoj život vjerujući u besmislice kao što su ljubav i sudbina. Prema njezinom mišljenju, to je apsurd na koji se ljudi oslanjaju jer žele svojem životu dati neki veliki smisao, žele vjerovati da su rođeni s razlogom. Trebaju i izgovore za greške i tragedije koje ih zadese tokom života, pa se tješe da na neke stvari jednostavno nisu mogli utjecati jer je – suđeno.

“Ljudi cijeli život traže ljubav, o njoj se pišu pjesme i romani, ali kako možeš vjerovati u nešto što prestaje tako naglo i brzo kao što počinje?”

Sigurna je da se ništa ne događa s razlogom, već sve funkcionira po jednostavnom principu uzrok – posljedica. Nitko nikome nije suđen i ljubav je samo skup kemijskih reakcija u mozgu.

Na početku romana, autorica nas odmah upoznaje s njezinim glavnim problemom; Natasha i njezina obitelj imaju status neregistriranih doseljenika. Iako je Amerika njezin dom već deset godina, večeras će ih deportirati na Jamajku. Iako se ne voli nadati i zadovoljna je samo s brojkama i postocima neke mogućnosti, kucat će na vrata odvjetnika, tražeći pomoć. U najgorem mogućem trenutku, upoznat će osobu koja će joj promijeniti mišljenje o ljubavi i sudbini.

“Ne pokreće nas logika, nego osjećaji. Svijet bi bio mnogo sretniji da je obrnuto. Evo, na primjer, ja sam se počela nadati čudu na temelju samo jednog telefonskog poziva. A ne vjerujem čak ni u Boga.”

Jesu li jedan dečko i par sati dovoljni da promijeni mišljenje?

Daniel je rođen u Americi, ali ipak se smatra Korejcem. Njegovi roditelji su bili među prvom generacijom doseljenika jer ih je siromaštvo nagnalo da bolji život potraže u New Yorku. On je oduvijek bio poslušan sin, odličan učenik i radio je sve što se od njega očekivalo. Roditelji od njega očekuju da upiše medicinu kako bi imao sigurnu budućnost, ali postoji jedan problem. Ne samo da nije siguran želi li studirati medicinu, već ni želi li uopće upisati fakultet. Jedino što ga čini sretnim i što istinski voli je pisanje poezije.

Nepopravljiv romantik koji vjeruje u onu pravu osobu i da se ništa ne događa pukom slučajnošću. Do sada je mislio da su njegovi najveći problemi suprotstavljanje roditeljskim zahtjevima i brat s kojim je, blago rečeno, u lošem odnosu. Upoznavanje crnkinje s mikrofonkom koja će za manje od 24 sata napustiti Ameriku, zasjenit će sve ostalo.

“Zbog nečega što vidim u Natashi pomišljam da bi moj život mogao biti izniman.”

Nakon što joj spasi život, poziva je na kavu želeći doznati nešto više o Natashi. Doznaje da Natasha ne vjeruje u ljubav, a njemu je to nepojmljivo. Po interesima nisu kompatibilni. Ona je opčarana zakonima fizike, kemijskim spojevima, svemirom, stanicama u tijelu – skraćeno znanošću, a njega zanima umjetnost, preciznije poezija. Ima svoju bilježnicu koja je uvijek pored njega, kako bi svoje misli mogao pretočiti u riječi na papiru.

Iako su se tek upoznali, od Natashe traži samo jedan dan da joj dokaže da će se zaljubiti u njega. Daniel ne zna da bez obzira na ishod tog malog eksperimenta, život će im krenuti odvojenim stazama.

“Ne želim prepreke. Nitko se ne želi ozlijediti pokušavajući ljubiti nekoga drugog. Kao i svi ostali, samo želim da me ljubav pokosi.”

Riječ je o mladenačkoj ljubavi koja nailazi na naizgled nepremostive prepreke kao što su daljina i vrijeme. Postavlja se pitanje jesu li si ljudi doista suđeni? Jedan dan će biti dovoljan da se upoznaju, zaljube, prekinu i shvate da se vole. Zvuči nemoguće i bizarno, pomalo bajkovito? Da, i meni je tako zvučalo. To je jedan od razloga zašto sam odgađala čitanje. No, zapravo je toliko realno i lako se poistovjetiti s protagonistima. Mislim da postoje dvije vrste čitatelja ove knjige. Oni poput Natashe, završiti će roman s podsmjehom govoreći da se takve stvari događaju samo u knjigama i filmovima. Druga skupina je poput Daniela, romantici koji vjeruju da ljubav ima neopisivu moć spojiti ljude u jednom danu.

“Ponekad ti se svijet tako snažno zatrese da ti je teško povjerovati da nitko drugi nije osjetio taj potres.”

Nakon čitanja, istraživala sam malo o životu spisateljice. Nicola Yoon je rođena na Jamajci te je dio života provela tamo, a dio u New Yorku. Sada živi u Americi sa svojim mužem Davidom Yoonom koji je porijekom Korejac. Osim što ilustrira sve njezine knjige, također na jesen možemo očekivati njegovu prvu knjigu “Frankly In Love”, a toplo se nadam da će je naši izdavači prevesti čim prije! Tako da, svi ovi podaci govore da je Nicola Yoon pisala o vlastitom iskustvo.

Emocije naprosto pršte iz romana. Knjigu sam pročitala u dva dana, a vjerojatno bih ju pročitala i u jednom danu da nisam krcata obavezama. Biti ću vrlo kratka i jasna. Volim njezin stil pisanja; kratka i simpatična poglavlja, izmjena naratora te nam čak i u nekim poglavljima pruža uvid u život likova koji se na prvu čine nebitni, ali zapravo svatko od njih igra ulogu o tom bitnom danu Natashe i Daniela.

U njezinim su romanima ženski likovi oni realistični i preizemljeni, dok su dečki očarani djevojkama na prvi pogled, romantični i luckasti na jedan vrlo simpatičan način. Osvježavajuće je za promijenu čitati o dečkima koji su romantičari, a djevojke su racionalne.

Volim kada me štivo potakne na razmišljanje. Sigurna sam da ću još nekoliko dana spekulirati o slučajnostima, sudbini, izborima, ljubavi i smislu postojanja. Ja sam poput Daniela, sve svoje misli stavljam na papir i čini se da će mi ruka otpasti u narednih par dana.

Teško je odlučiti koji mi je roman bio bolji jer njezin stil pisanja me u potpunosti osvojio. Uvijek odabere temu koja govori o aktualnim problemima mladeži. Svi njezini protagonisiti u oba romana, imaju obiteljskih problema. U prvoj se knjizi likovi odupiru pretjeranoj roditeljskoj zaštiti i zlostavljanju, a u drugoj se njezini junaci bore kako bi slijedili svoje snove i oprostili roditeljima na sebičnosti i greškama koje su ih koštale “američkog sna”.

Ovo je idealno štivo za ljeto, bez muljanja. Ljubavna priča koja se ipak bavi životnim pitanjima i odrastanjem. Od mene imate zeleno svjetlo!

Izdavačka kuća koja je Znanje, a knjigu je prevela Zrinka Pavlić.
Naslov: I sunce je zvijezda
Autorica: Nicola Yoon
Žanr: Young adult
Godina: 2018. (u Hrvatskoj)
Broj stranica: 323
Tvrde korice

Za kraj vam ostavljam, po običaju, još nekoliko citata. Uživajte mi i hvala na čitanju!

“Srcu iz pjesme ne valja vjerovati. Promjenjivo je, nestalno i odvest će vas na pogrešan put. Reći će vam da su vam potrebni samo ljubav i snovi. Neće vam reći ništa o hrani i vodi i konačištu i novcu. Reći će vam da je neka osoba koja stoji pred vama, netko za koga vam je zapelo oko – Onaj Pravi. I on to doista jest. Onaj Pravi – u tom trenutku. Sve dok se njegovo ili njezino srce ne predomisli i odabere nekoga drugoga ili nešto drugo. Srcu iz pjesme ne valja vjerovati s dugoročnim odlukama.”

“Problem s prevelikim nadama jest ta da je onda razočaranje koje nastupi kad propadnu – još veće.”

“Kada Natasha razmišlja o ljubavi, razmišlja na sljedeći način: ništa nije vječno. Baš kao i izotopi vodik-7, litij-5 ili bor-7, ljubav ima infinitezimalno kratak poluživot koji dovodi do potpunog raspadanja. A kad nestane, kao da je nikada nije ni bilo.”

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s