Putovanje: Čarolija talijanskih kanala – Venecija i otoci lagune, Italija

Početkom rujna 2018. po prvi put u dugoj povijesti našeg prijateljstva, moja draga Iva i ja otišle smo na dvodnevno putovanje u Veneciju. Iako sam se već više puta požalila kako nisam preveliki ljubitelj vođenih putovanja preko agencija, moram priznati da je ovo bilo jedno stopostotno pozitivno iskustvo (moje prvo i jedino takvo).

Nakon dugog i toplog ljeta, ispunjenog svime samo ne mirnim večerima, koje sam kao i svake godine provela u Supetru na Braču, također uz Ivino društvo, vratila sam se u Zagreb riješiti koji preostali ispit za jesenski rok te na weekend getaway u Italiju. Nedavno sam brojala i shvatila da sam posjetila priličan broj talijanskih mjesta, no Veneciji sam se posebno veselila i znala sam da mi ni sa kim neće biti tako dobro ondje, kao s Ivom. Iako nam je to bilo prvo zajedničko putovanje (sramota što smo čekale toliko dugo, sad je red da sve to nadoknadimo), znala sam da će biti odlično jer tako i bude kad putuješ s nekim tko ti je toliko blizak i toliko sličan.

Krenule smo u ranu zoru, smjestile se u autobus koji je začudo bio toliko prostran i udoban da sam čak i ja, pomalo divovska u odnosu na većinu svojih prijateljica koje imaju onu finu, lijepu žensku visinu, a ja nabadam okolo kao nerazvijena žirafa, uspjela odmoriti i pošteno ispružiti noge. Sjećam se da je ispod sjedala bio nekakav mali pomični jastučić koji se mogao dodatno izvući ako bi putnik htio malo prileći tijekom duge vožnje. Mi smo, naravno, prvih nekoliko sati provele u dugom klepetanju, a tek smo malo zaspale pred granicom. Jedini problem koji nas je zadesio, bilo je dulje čekanje na granici, no osim toga sve je bilo savršeno.

Počinjem shvaćati kako u posljednjih nekoliko mjeseci aktivnog istraživanja Italije s Ivom, niti jednom nisam zapala u svoj klasik baksuz-problema, kao što mi se obično dogodi kad idem u bilo koju drugu zemlju na svijetu. Pitajmo se što mi to Italija poručuje?

U ranim poslijepodnevnim satima brodić nas je prebacio s našeg parkirališta do centra Venecije, odakle smo krenuli u kratki pješački obilazak s našom vodičkom Romanom. Bila je iznimno stručna, sve nam lijepo objasnila, bez žurbe i nervoze te nam dala dovoljno slobodnog vremena da ručamo, prošetamo po uskim uličicama, kanalima i mostovima i još da neometano poharamo kozmetički hram Kiko Milano. Ručale smo izvrsnu tjesteninu i sve zalile povoljnim Aperol i Campari Spritzom (kažem povoljnim jer nigdje kasnije nisam uspjela pronaći spomenuta pića po cijeni nižoj od 7 eura, dok smo mi ondje platile svako piće oko 5 eura), a onda se uputile u razgledavanje u stilu pravih turista, širom otvorenih očiju i sa selfie štapom u rukama.

Venecija je stvarno centar talijanske romantike i idealno odredište za parove, a opet, nema osobe s kojom bih radije ponovno šetala između šarenih kuća na vodi i istraživala skrivene kutke malih mostića i zamršenih uličica. Glavni trg svetog Marka također je jako lijep jer je širok i otvoren, velika crkva i Palazzo Ducale, odnosno Duždeva palača svojom fasadom plijene poglede turista, no meni su se najviše dopali zatvoreniji, skriveni dijelovi grada po kojima smo se predvečer muvale. Bilo je tako opušteno, uživanje u najboljem društvu i čarobnoj atmosferi tog turističkog odredišta koje je usprkos masama ljudi koje ga svakodnevno posjećuju, još zadržalo duh i izgled starog vremena.

Isti brodić koji nas je dovezao, vratio nas je do autobusa kad se već spustio mrak, a nebo u daljini munjama počelo najavljivati oluju koju smo uspjeli izbjeći za dlaku. Kroz sat vremena svi smo bili smješteni u slatki hotelčić u malom mjestu čije ime, nažalost, nisam zapamtila. Iva i ja smo nakon svojih ženskih kozmetičkih rituala i pripremanja outfita za naredni dan, prije spavanja pokušale pogledati film Spiderman: Homecoming koji sam ja ponijela na drugom mobitelu, no čvrsto smo spavale već prije polovice filma. Naplata za ranojutarnje kokodakanje u autobusu.

Naš drugi i ujedno posljednji dan započeo je novom vožnjom brodićem, ovog puta u svrhu obilaska tri otočića lagune, imenima Murano, Burano i Torcello.

Krenut ću obrnutim smjerom opisivanja otočića od onog kojim smo ih obilazile, jer za kraj želim ostaviti najljepši, a započeti s onim koji mi se najmanje dopao. Svi imaju neku svoju čar, vožnja brodićem po laguni je sama po sebi prekrasna, no posljednji me otok, Torcello, nekako malo razočarao. Slatko je to mjesto, ali praktički pusto, samo smo prošetali kroz šumu i sjeli na kratku kavu prije polaska.

Murano je poznat po proizvodnji stakla pa smo tako ondje dobili kratki obilazak grada koji također kao i Venecija ima male mostiće i kanale među ulicama te pravu malu demonstraciju puhanja stakla. Gospodin koji je demonstrirao napravio je pred nama s dugačkim štapovima jednu vazu, a potom je od vruće šarene mase izvukao jednog lijepog konjića, moju omiljenu životinju kako u zoološkom svijetu, kako i u ljudskom (pozdrav bivšima, ha-ha).

Burano je taj koji me oduševio više i od same Venecije. Ribarski otočić koji je poznat po ukusnim ribama i školjkama (stvarno su izvrsne, probala sam ih za ručak – jelo spaghetti alle vongole), osim dobrog prometa jela, diči se i svojom prekrasnom čipkom te nezaboravnim šarenim fasadama kuća. Obilazak Burana ne može biti dosadan; tek kad pomislite kako su iscrpili sve palete boja na kuće, pronađu se deseci različitih nijansa i čini se kao da hodate kroz središte duge. Tu smo se zadržali najdulje, budući da je u Buranu bila predviđena stanka za ručak i kupovinu tjestenine, limoncella te odjeće od buranske čipke. Iva i ja smo se počastile ručkom i neizostavnim Aperolom, uživale u šetnjici kroz pitoreskni gradić na vodi, a slike s tog putovanja pregledavale smo još dugo tijekom povratka za Zagreb.

Vikend u Veneciji i na otočićima idealan je za mali bijeg iz metropole te ga preporučam svim ljubiteljima slatkih, malih mjestašca na moru. Mi smo svoj aranžman rezervirale putem agencije Integral, odnosno dobile ga na poklon za Ivin rođendan od njene majke Ranke. Još jednom, hvala ti, Ranka!

Za kraj, evo još nekoliko slikica!

Palazzo Ducale – Duždeva palača
Romantični kanali Venecije i gondole
Mačke u Muranu
Raznobojne fasade u Buranu
Ukusan ručak uz neizostavan Aperol Spritz
Sve ljepote Italije

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s