Recenzija: Tu sam pred tobom – Jojo Moyes

“… Živi smjelo. Pomiči vlastite granice. Nemoj se skrasiti… Samo živi dobro. Samo živi.”

Nije riječ o novitetu, ali svakako je riječ o knjizi koja je vrijedna vašeg vremena, kao i mojeg pisanja o njoj. Vjerujem da je većina čula, možda čak i pročitala knjigu ‘Tu sam pred tobom’. Roman koji izaziva pregršt emocija – barem je tako bilo u mojem slučaju.

U periodu kada sam čitala ovu knjigu, gotovo nikad nisam plakala na pročitano. Jednostavno nisam bila takav tip osobe. Naravno, to se s godinama promijenilo u pustim pokoju suzu na dirljive priče, kao što je ova.

Isplakala sam more suza.

Možda zato jer sam se djelomično mogla poistovjetiti s protagonistom Willom. Sve ono što piše na poleđini knjige je u potpunosti istinito; a to je, da je taj roman doista suđen da ga prijatelji guraju jedni drugima u ruke, da je veličanstven, uzbudljiv i u svakom smislu čudesan.

Do sad ste mogli naučiti da volim knjige koje slamaju srca i ostavljaju čitatelje pomalo ranjivima, da danima spekuliraju o pročitanom i pitaju se što bi oni napravili u istoj situaciji. Likovi i radnja pogađaju ravno u srž.

Nisu li baš takve knjige najbolje? Ne nose li upravo one, najveće životne poruke?

Ljudi koji me poznaju, vrlo često znaju reći da gledam i čitam morbidne, tužne stvari. Stvar je u tome da ima nešto u tim pričama u kojima se nečiji život gasi. Kao da, ako ništa drugo, za nijansu više cijenimo ono što imamo u životu.

Louisa Clark je 26-godišnja djevojka koja živi u malom, uspavanom gradiću Engleske sa svojom obitelji. Vodi poprilično miran život, ali to se promijeni kada dobije otkaz iz kafića ‘Prhko pecivo’ u kojem je radila kao konobarica duži niz godina.

U traganju je za novim poslom koji će joj zasigurno donijeti mnogo više od novog iskustva.

Will je 35-godišnji muškarac kojemu je prometna nesreća nepovratno promijenila život. Posljednje dvije godine, proveo je kao kvadriplegičar. Osim što je izgubio mogućnost micanja tijela, također je nestala i volja za životom. Njegova majka Camilla, zabrinuta je za njegovo psihičko stanje i sve što želi je vidjeti svojeg sina sretnog. Odluči otvoriti natječaj za posao njegovateljice. Iako Will već ima potrebnu skrb, nada se da će pronaći osobu koja bi bila voljna, barem pokušati, povratiti mu volju za životom.

Louisa se aplicira za radno mjesto i nakon jednog razgovora, dobiva posao. No, stvari nisu ni malo lagane.

Will je zatvorena osoba, drskog ponašanja, a sarkazam mu je obrambeni mehanizam. Sve to koristi protiv Lou, trudeći se zagorčati joj svaki radni dan kako bi odustala i dala otkaz. Ona je pomalo naivna, u svakom pogledu optimistična sa snažnim karakterom i nema namjeru odustati. Kako vrijeme prolazi, sve više se čini da uspijeva doprijeti do njega. Svakim danom, kao da mu unosi novu zraku svijetlosti u život.

“Samo… samo želim biti muškarac koji je bio na koncertu s djevojkom u crvenoj haljini. Samo još nekoliko minuta.”

Lou ima dečka po imenu Patrick, ali ima osobnost i lice koje se gubi u masi. Ne samo da ne pomišlja na brak s njime, već nije ni sigurna da li ga uopće voli. Dvoumica nestane tokom šest mjeseci provedenih s Willom. Lou nikada nije živjela ispunjenijim životom i malo po malo, njih dvoje se zaljubljuju.

Will joj je proširio pogled na život, pokazao joj je njezine mogućnosti i dao joj najbolji mogući savjet, a to je da živi ispunjenim životom.

“Dvadeset šest ti je godina, Clark. Trebala bi biti u svijetu, osvajati ga, upadati u neprilike u birtijama, pokazivati svoju neobičnu garderobu sumnjivim muškarcima…”

I dok ona planira reći mu kako želi provesti život s njim, on skuplja hrabrosti da joj kaže kako želi okončati svoj život.

“Ima dana, Clark, kada si ti jedino što mi daje volju za ustajanjem ujutro.”

Ovo je ljubavna priča, ali prije svega ovo je priča o hrabrost življenja i donošenju odluka. Jojo Moyes piše na jedan iznimno uvjerljiv način zbog kojeg se osjećate povezani s likovima. Iako ovo nije tema za introspekciju i nije nešto s čime se svaka osoba može poistovjetiti, svakako pruža uvid u povezivanje s drugima i koliko osobe mogu utjecati na naš život, odluke…

Dok će neki osuđivati Willa, drugi će razumijeti njegovu odluku. Nitko od nas neće biti sretan sa završetkom, ali ako promislite, niti jedan drugi ishod ne bi odgovarao u toj knjizi.

Niti jedan lik u priči nije nužno loš ili dobar, okarakterizirani su kao ljudi koji donose dobre i loše odluke što ovu priču čini uvjerljivom i realističnom.

Preporučila sam je brojnim ljudima i odlučila sam napisati i recenziju. Tko zna, možda netko tek otkrije ovu knjigu. Nikada nije kasno, ali bio bi grijeh propustiti ovakvu knjigu koja će vam se zasigurno urezati u pamćenje.

2016. godine izašla je i filmska adaptacija, pa ako ćete imati vremena, svakako pogledajte i film.

Izdavačka kuća je Profil, a knjiga je publicirana 2016. godine. Autorica je Jojo Moyes. Knjiga ima 374 stranice.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s