XVII.
I kad ti kažem
I kad ti kažem
Da nikad ovako
Boljelo nije
I kad te spazim
Onako jadnu
Sitnu i uplakanu
I kad ti pružim
Onu istu ruku
Koju si dizala na se
Hoćeš li vjerovati
Hoćeš li zaplakati
Hoćeš li prići
Kao polovica sebe
Rukama mojim
I zaustiti
A meni će doći
Jedna tvoja
Samo bujica riječi
Samo more snova
Samo modre usne
I kad ti kažem
Da ona prošlost
Nije i tvoja budućnost
I kad te molim
Da čekaš te oči
Naborane dlanove
I kad ti šapnem
Da znam da još voliš
Voliš više od sebe