XVII.

I kad ti kažem

I kad ti kažem
Da nikad ovako
Boljelo nije

I kad te spazim
Onako jadnu
Sitnu i uplakanu

I kad ti pružim
Onu istu ruku
Koju si dizala na se

Hoćeš li vjerovati
Hoćeš li zaplakati
Hoćeš li prići

Kao polovica sebe
Rukama mojim
I zaustiti

A meni će doći
Jedna tvoja

Samo bujica riječi
Samo more snova
Samo modre usne

I kad ti kažem
Da ona prošlost
Nije i tvoja budućnost

I kad te molim
Da čekaš te oči
Naborane dlanove

I kad ti šapnem
Da znam da još voliš
Voliš više od sebe