ZBIRKA PJESAMA I KRATKIH PRIČA: Sve što je boljelo, sve što se voljelo & Ljubavni Dosjei A (22. – posljednji dio)

XX.
Sve što je boljelo, sve što se voljelo
  
 Crne su oči
 Plesale na vodi
 U tamnom je moru
 Kucalo srce
  
 Miris doma
 Tvoja meka koža
 Pod prstima mojim
 Postaje prah
  
 Ali
 Miris zaborava
 Vjetar ne nosi
 U smjeru mojem
  
 Samo pijesak
 I godine duge
 Za tebe su bile
 Za mene tek bit će
  
 I jedno sunce
 Pod jednom krošnjom
 Kamenom bijelim
 I šapatom tihim
  
 Reklo se
 Sve što je boljelo
 Reklo se
 Sve što se voljelo
  
 Pod okriljem vala
 Jednog sumraka
 U krilo tvoje
 Doći će…

XX.

Daleko je.

Lako je dok se još nadaš. Kad se svim silama boriš da zadržiš tu istu sliku u glavi i srcu, dok si još svakodnevno u naponu razmišljanja i analiziranja i planiranja, nije toliko strašno.

Najviše boli kad spoznaješ prazninu. Soba je hladna u noći, san te odavno napustio, a sjećanja su mutna i daleka baš kao i on u tom trenutku. Nema goreg od zadržavanja na mrtvoj točki. Bol je gotovo opipljiva, stoji na prsima kao velika stijena i koliko god se grčiš i omataš drhtave ruke oko same sebe i pokušavaš, doista pokušavaš ne vrištati da te se čuje sve do druge strane kontinenta, da te se čuje sve do njega.

Predaja bitke iznenađujuće je blagog osjećaja. Prihvaćanje poraza samo probudi oblak sivila i nad tobom se spusti jedna gusta izmaglica i ono malo boli što osjećaš, zapravo je tupa.

Nelogično je, znam.

Bitno je samo to da ne doživiš onaj prijelazni rok. On se nikad ne ukaže kao nešto veliko, ne vidiš to protjecanje vremena i promjenu korak po korak. Mislim, ne znam. Barem ja nisam. Samo jednog dana hodaš gradom ili se budiš ili radiš nešto treće i odjednom ti sine…

On je stvarno daleko.

Ne lažu. Nitko ne laže u izrekama pa tako nisu ni oni.

Grozno je za čuti ju. Apsolutno neprihvatljivo u svakom stadiju osim u onom posljednjem, mlakom i maglovitom, ali istina je što kažu.

”Daleko od očiju, daleko od srca.”

Daleko je…

I to je dobro.

Na kraju moje izmaglice stoji nečiji lik.

Na mome putu stoji netko drugi.

Nova ljubav, stara ljubav, kao da je važno. Dobrodošao je, čak i ako uz novi smijeh nosi koju suzu.

Poslije jedne velike rijeke, svaka je nova sasvim u redu.

I izmaglica se diže…

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s