Kako napisati priču koja ima smisla?

Iza sebe imam puno pročitanih knjiga, kako romana, tako i kratkih priča. Čitala sam svašta – vrlo dobre knjige, vrlo loše, one koje su mi u umu ostale danima nakon i one koje sam vrlo brzo zaboravila. Svaka ima neku svoju čar, ali ponekad je granica između kvalitetne i nekvalitetne knjige vrlo tanka, a treba napomenuti i subjektivna. Za čitatelja je ona možda ponekad neprimjetna i nevažna jer na kraju krajeva, svaka knjiga, pa i ona najgora, nađe na neki način put do svoje publike.

Pa ipak, kao netko tko i piše dugi niz godina i tko je iskusio i čari stvaranja priča, mogu reći kako je Vrag u detaljima i da dobru knjigu i snažnu i uvjerljivu priču čini upravo njeno planiranje. Opekla sam se na vlastitim greškama i previše puta, ali mogu po svojem iskustvu reći da bi svakom piscu, bilo amateru, bilo profesionalcu, sveti gral trebao biti planiranje priče.

Vi kao pisac morate najbolje poznavati svoje likove, njihove postupke i tijek radnje. Dakle, nije dovoljno samo znati početak i kraj priče, krenuti pisati pa smišljati putem kako ćemo i što ćemo. Pisac kao stvoritelj svojih likova mora moći znati opravdati svaki postupak svojih likova, opravdati njihovo sadašnje stanje uma, kako je do njega došlo te kroz priču opravdano razviti razrješenje njegovih problema i konflikata.

Kako se to zapravo radi?

I ja sam se to pitala dok nisam iščitavajući vlastita djela i uspoređujući ih s drugim, sličnim, radovima, shvatila kako postoji puno diskrepancije u postupcima mojih likova. To je bila izravna posljedica neplaniranja. Došla sam do dijela priče gdje mora doći do određenog postupka ili niza postupaka kako bih prirodno mogla doći do kraja koji sam zamislila. Tu sam bila prisiljena staviti lika u poziciju koja je s njegovim dosadašnjim karakterom potpuno neopravdana i besmislena. Nekad vam takvi postupci upale, ali što vam je publika koja čita zrelija, sve više će zamjećivati greške i besmislenosti u vašem pisanju. Odgovor na to „kako“ nije samo jedan, ali postoji redoslijed kojim bi se trebalo ići u stvaranju priče.

Kako sam riješila to?

Ideja priče je kod mene obično prva na redu, ali ona ne mora odmah biti kristalno jasna. Koju problematiku istražujete u svojem djelu? Kojim pitanjima se bavite? Na što želite čitatelju skrenuti pozornost? Koja je poanta onoga što pišete? Ako znate odgovoriti na ta pitanja, već ste dobar dio posla obavili. Knjige i priče služe da nam prenesu neku poruku, barem je to bila njihova prvotna namjena. Meni je uvijek kao autorici u cilju da čitatelj kada završi porazmisli o onome što je napisano, da mu priča visi nad glavom. To je najčešće moja motivacija za pisanje, a vi trebate imati svoju. Zašto pišete baš o tome? Odgovorite si na to pitanje. Naravno, kao što sam rekla, vaš motiv može postati jasniji tek kasnije, ali svakako bi trebao biti jasan prije smišljanja detalja.

Kostur radnje je bio drugi na redu. Dakle, ne samo početak i kraj već i svi glavni događaji između toga. Jasno vam je da je jednoj priči u cilju (obično to tako bude) prikazati neku problematiku i njen put i razvoj te na kraju njeno razrješavanje preko skupine likova. E pa, upravo te glavne točke svoje radnje morate imati u glavi. Ti događaji moraju biti u logičnom redoslijedu, povezni uzročno-posljedičnim vezama. Nakon toga, kada sve posložite u glavi, zapitajte se zašto je pojedini lik napravio upravo tu i tu stvar. Naravno – da se malo preteknem sad – ponekad u glavi prvo nastanu likovi, određeni kraj i početak i to je sve u redu, ali vi kao razuman pisac trebate ovdje stati na loptu i početi planirati. Inače ćete završiti pišući priču s početkom i krajem između kojeg ćete popunjavati prostor čime god stignete, a to zbilja rijetko završi kvalitetnim radom.

Da nastavim, razumijevanje postupaka vaših likova pomoći će vam razumjeti u kojem smjeru zapravo vaša radnja ide. Vi ste osmislili potpuno nove osobe s vlastitom voljom, ali vi ste ti koji ih usmjeravate na određene postupke. Ti postupci, da bi radnja bila uvjerljiva, moraju imati smisla i biti motivirani ranijim događajima – kojih se možete i ne morate dotaći u svojem pisanju. Vraćanje u prošlost zanimljiv je twist u radnji koji čitatelja povezuje s likom. Na koji način ćete to učiniti je na vama jer postoji puno načina na koje možete posložiti tijek radnje.

Razumijevanje likova postiže se tako da osmislite karakter svog lika, što je treća stavka. Neki ovdje vole dodati sitne detalje poput omiljene boje, glazbe i knjige. Osobno, meni to nema smisla ako nije važno za radnju jer ćete ionako već imati previše informacija na pladnju. Kad smo već kod količine informacija, preporučujem da sve svoje ideje u vezi konkretne priče stavljate na papir. Tu ih možete zapisivati, mijenjati, izvrtati i slagati u koji god redoslijed želite.

Kada imate okarakterizirane likove, znat ćete kojem liku možete dodijeliti koji postupak koji će okrenuti radnju u ovom ili onom smjeru. Pri tome je poželjno ostati fleksibilan. Ja često znam pomisliti kako je moja priča osmišljena i da ju samo trebam napisati, ali uvijek sine još pokoja ideja zbog koje vrijedi promijeniti stvari.

Gledajte na svoju priču kao na kuću. Svaka kuća gradi se od temelja što je u pisanju ideja, a nadograđuje se malo po malo, planski, tako da na kraju sve stoji na svom logičnom mjestu. Ako pomaknete koju ciglu ili gredu, struktura joj neće biti logična i možda se i uruši. Vaša priča mora odražavati stvarni život – da ovaj lik nije učinio ovo, ne bi došlo do toga i toga. Dakle, tok radnje mora biti savršeno jasan, prirodan i objašnjiv. To ne znači da ne možete imati otvoreni kraj ili da kraj mora nužno objasniti apsolutno sve. To samo znači da bi na glavna pitanja trebali biti dani odgovori.

Sada imate tri najbitnije stvari – ideju, glavne događaje i okarakterizirane likove. Možete krenuti u detalje. Detalji se, naravno, razlikuju od priče do priče, a njihovo iznošenje ovisi od žanra do žanra. Foreshadowing, odnosno davanje tragova kroz priču, predviđanje, nagovještavanje kraja, je nešto vrlo poželjno i ako se učini na pravilan način, će baciti čitatelja, da oprostite, na guzicu. To vam je kao plot twist u plot twistu. Foreshadowing se nalazi u dijalozima, opisima prostora i likova i zapravo gdje god želite i gdje god vodi ključ vaše radnje. Po meni je najlakši način to učiniti u trećem licu, kao sveznajući pripovjedač, posebice ako niste ovladali pisanjem u prvom licu koje zna biti jako nezgodno. To je onaj osjećaj kada dođete do raspleta i shvatite da je autor ostavio tragove kroz čitavu knjigu koji su slagali slagalicu. Ogromno je zadovoljstvo nakon toga vratiti se natrag i uočavati te iste tragove.

Možda ćete primijetiti da ja pisanju pristupam kao rješavanju kakve misterije ili detektivskog posla. To je možda dio moje profesionalne deformacije jer je glavni žanr u kojem pišem upravo misterija i horor u kojem je traganje za odgovorima glavna stvar. Smatram da mnogi žanrovi mogu mnogo naučiti iz horora i misterija. Zar niste i sami više investirani u knjigu kada postoji nešto o čemu se tragaju odgovori? Ja uvijek nastojim uključiti takve elemente, a oni mogu postojati u doslovno bilo kojem žanru fikcije, pa čak i komediji. Ovo je samo bonus savjet koji bih vam dala, čitatelj će biti puno više investiran u priču. Naravno, što više izvježbate svoje pripovijedanje (a to se uvijek razvija), lakše će vam biti ukomponirati više priča u jednu priču. Osmislite pitanje za kojim tragaju vaši likovi, nešto iz prošlosti što je utjecalo na njih danas, neki događaj na početku radnje, predmet ili već nešto drugo. To ne mora uopće biti glavni dio radnje, ali može biti detalj, šećer na kraju da tako kažem.

Tu sada već govorimo o naprednom pisanju, ali nemojte me krivo shvatiti – priča ne mora biti dozlaboga komplicirana i zapetljana da bi bila kvalitetna. Ponekad je upravo jednostavnost radnje ta koja oduševljava.

Zato je pisanje i kvaliteta priče ponekad dvosjekli mač. I za jednostavnu i kompliciranu radnju potrebno vam je planiranje u nekom stupnju. Nema tu specifičnog recepta jer je svaka priča posebna na svoj način i zahtjeva drugačiji pristup, ali smatram da su ove četiri stavke najvažnije pri planiranju Na vama je da upravo detaljima začinite, zasladite ili zapaprite priču. Kao što već rekoh ranije – Vrag se krije u detaljima.

Autorica teksta: Lou Masacky
“Ja sam djevojka koja voli pisati. To me opisuje samo u jednom djeliću, doduše. Formu kratke priče najviše volim, ali među mojim radovima nalaze se i romani. Studiram, pišem, pjevam u zboru, fotografiram i čitam. Moji interesi kreću se od apstraktnih i subjektivnih stvari poput umjetnosti i filozofije, pa do onih objektivnih područja poput prirodnih znanosti. Nema jedne stvari u kojoj se pronalazim, moji interesi raspršeni su po svemu na što naiđem i to je ono što volim kod sebe. Te stvari volim ukomponirati u svoje pisanje pa se među temama o kojima pišem nalazi doista svašta. Do sada sam svoje radove objavljivala na Wattpad profilu pod pseudonimom po kojim se i ovdje nalazim. Nadam se da će svi koji čitaju izvući ponešto iz svake priče i teksta jer to i jest njihova poanta, makar često bila skrivena između redaka. “

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s