Recenzija: Extremely wicked, shockingly evil and vile

“Society wants to believe it can identify evil people, or bad or harmful people, but it’s not practical. There are no stereotypes.” – Ted Bundy

Sinopsis

Priča o jednom od najpoznatijih serijskih ubojica. Događaji koji lede krv u žilama. Niz ubojstava počinjenih od strane Teda Bundya, a sve pratimo kroz oči njegove dugogodišnje djevojke Liz koja godinama odbija prihvatiti okrutnu istinu o čovjeku kojeg je pustila u svoj i kćerin život.

Žanr

Biografija/Krimi/Drama

Redatelj

Joe Berlinger

Scenarij

Elizabeth Kloepfer (bazirano prema njezinoj knjizi “The Phantom Prince: My Life with Ted Bundy”), Michael Werwie

Godina

2019.

Trajanje

1h 50min

Glumačka postava

Lily Collins (Liz Kendall), Zac Efron (Ted Bundy), Kaya Scodelario (Carole Ann Boone)

Biografski kriminalistički triler o jednom od najozloglašenijih serijskih ubojica svih vremena, Tedu Bundyu. Vjerujem da ste svi u nekom trenutku svojeg života čuli za Bundya i njegove stravične zločine koji u najmanju ruku lede krv u žilama. Dok su neki toliko šokirani da jednostavno ne žele čitati i slušati o tome, drugi iskopavaju članke i istražuju koliko god mogu. Možete pretpostaviti u koju ja spadam kategoriju. Sve je to uznemirujuće, ali ne mogu ukrotiti znatiželju koja me tjera da gledam i čitam o takvim stvarima.

Iako ovo nije jedini film o njemu, svakako se ističe jer je adaptacija knjige The phantom prince. Autorica je Elizabeth Kendall, bivša djevojka koja je s njim živjela čak šest godina. Imamo priliku čuti njezinu stranu priče i kakav je osjećaj bio doznati da je, u ono vrijeme ljubav njezinog života zapravo hladnokrvni ubojica koji iza sebe broji više od 30 žrtava.

1969. godine u Seattlu student prava, Ted Bundy upoznaje Liz, samohranu majku. Istu večer, očarana njegovom karizmom, dovodi ga doma i noć provode u nevinom zagrljaju. Njih dvoje započinju ljubavnu vezu i Ted joj pomaže u odgoju njezine kćeri. Pošto ovdje nije naglasak na samom razvoju njihove veze, prikazani su samo pojedinačni dijelovi njihovog suživota kao što je slavljenje rođendana, zajedničke intimne noći, dolasci s posla…

1974. godine pronađena su dva ženska tijela pored jezera blizu Seattla. Nekoliko svjedoka je izjavilo da su vidjeli muškarca u bijeloj Volkswagen Bubi, kako zaustavlja žene i moli ih za pomoć. Uskoro su imali ilustraciju i opis osumnjičenika koji je uvelike ličio na Teda. Godinu dana nakon, uhićen je. Žrtva koja je uspjela pobjeći od napadača i njegove namjere da ju ubije, tvrdi da je to bio Ted Bundy. Pušten je uz jamčevinu i odlazi doma svojoj djevojci Liz koja je uzrujana i ne zna što misliti o cijelom slučaju. Razapeta između činjenica koje nisu na Tedovoj strani i ljubavi, teško podnosi cijelu situaciju.

Njihova veza se dodatno zakomplicira nakon što Teda, zbog otmice osude na kaznu u trajanju od minimalno godinu dana do maksimalno petnaest godina zatvora. Godinu dana nakon, sumnja je izjela Liz i shvaća da njihova veza više nema smisla niti budućnosti. Odlazi u posjet i u lice mu govori kako je gotovo.

Teda su povezali s brojnim drugim ubojstvima žena i djevojčica. U posljednjem suđenju teretili su ga za brutalna i hladna ubojstva, silovanje raznim predmetima i masakr. Nakon što ga je Liz ostavila, stupio je u brak s Carol – svojom dugogodišnjom prijateljicom, koja je oduvijek bila zaljubljena u njega. Prije presude, obznanjuje mu da čekaju dijete i moli ga da se nagodi i izbjegne smrtnu kaznu.

Svi koji su barem malo čitali o njemu, znaju kako njegova priča završava.

MIŠLJENJE

Ako odlučim pogledati biografski film, prethodno se volim dobro informirati. Pročitam članke, tuđa mišljenja i stavove. Potrudim se prikupiti što više činjenica kako bih mogla odlučiti o kredibilitetu filma. Je li me film oduševio? Nije, ali ipak ću prvo spomenuti one pozitivne strane kojima bih dala zelenu kvačicu.

Kada sam doznala da će Zac Efron utjeloviti Teda Bundya, bila sam pomalo zabrinuta kako će odigrati tako zahtjevnu ulogu. Ekstremno bi bilo reći da ne volim ovog glumca, ali istina je da u posljednjih par godina mogu izdvojiti svega dva filma u kojima sam bila zadovoljna njegovom glumom; a to su The Greatest Showman i upravo ovaj film o kojem vam pišem. Sve ostale odglumljene uloge bile su, u najmanju ruku loše i iritantne. Ako ste istraživali, onda ste vjerojatno naišli na originalne snimke Teda Bundya, kao što je intervju iz 1977. godine. Komparirajući snimke i te iste scene u filmu, mogu samo reći da sam ostala šokirana točnošću glume; od gestikuliranja, govora pa sve do dobro prenesene, značajno utjecajne karizme.

Lily Collins je, kao i obično, briljirala u svojoj ulozi. U moru današnjih, relativno mladih glumaca, smatram ju kao glumicu velikog kalibra. Ne mogu se oteti osjećaju ljutnje kada vidim dobre glumce u filmovima koji doista imaju potencijal, ali zapravo ispadnu još jedno razočaranje u nizu.

Sviđa mi se što su odlučili prikazati kako je ta situacija utjecala na osobu koja je s njim živjela šest godina. Vrlo dobro su prikazali njezino psihičko stanje od samog početka kada ju je izjedala krivnja i sumnja u njegovu nevinost, pa kada se dogodio potpuni kolaps dok je pratila njegovo suđenje i na kraju, trenutak olakšanja kada je u konačnici proglašen krivim za brojna ubojstva. Naravno, očekivalo se da taj dio bude besprijekoran, pošto je ovo adaptacija njezine knjige u kojoj prepričava to mučno iskustvo. Knjigu nisam čitala pa ne mogu usporediti, ali s tim segmentom filma sam poprilično zadovoljna.

Sada prelazimo na sve ono negativno u vezi ovog filma.

U tolikoj želji da stave naglasak na tu njegovu karizmu, izgubila se jezivost koja bi itekako trebala biti prisutna s obzirom na to o kome je ovdje riječ. Više od pola filma, imamo dojam kao da je on pozitivac i žrtva kojoj pokušavaju prišiti nešto što nije učinio. Svjesna sam da u stvarnosti, dobar dio suđenja nisu bili sto posto sigurni da je počinio sva ta zlodjela zbog njegovog , nazovimo to ‘vedrog’ duha. Ta karizma mu je uvelike pomogla tokom suđenja kao i kod pridobivanja povjerenja tada budućih žrtava. Ipak, to je samo vrh sante leda. Površina koju su zagrebli, a neka dublja pitanja ostala su netaknuta. Više je bila riječ o njegovom dobrom izgledu nego o analiziranju njegovog ponašanja i zašto je imao potrebu ubijati.

U jednoj sceni, Ted i Liz odlaze u azil za životinje kako bi udomili psa. Kada Ted klekne ispred kaveza, pas počne cvili i odmah legne na pod. To je scena koja je trebala prikazati tu njegovu mračnu stranu, ali meni je to bio klišej koji me odbio.

Film je dobio ime prema sučevoj rečenici koju je izgovorio prije osude:

“Extremly wicked, shockingly evil, vile and the product of a design to inflict a high degree of pain and utter indifference to human life.“

Ali u tom filmu gotovo da i nije prikazan kao zla osoba. Zadnja scena je trebala biti udarac u želudac (neću vam otkriti kako me ne bi kamenovali zbog spoilera), ali eto, mene je promašio. Jedina scena zbog koje sam se naježila je kada pred kraj puštaju sve one zajedničke trenutke s početka filma; naprimjer kada on dolazi doma, a kćer od njegove djevojke Liz mu trči u zagrlj, on ju podiže i vrti u zraku. Kada tu scenu gledate, znajući da je u to vrijeme ubio i silovao djevojčice u dobi od 12 i 14 godina, nije vam baš ugodno. No, to je minuta od skoro dva sata koliko film traje. Ostatak sam gledala poprilično rezignirana.

Ne znam, možda je problem u meni jer sam ušla s prevelikim očekivanjima. U svakom slučaju, pogledajte i steknite svoj dojam. Slobodno napišite svoje mišljenje u komentar ako ste gledali ili kada/ako pogledate.

Ocjena:

To je sve od mene. Za kraj vam ostavljam trailer filma. Čitamo se uskoro!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s