Pjesan o Rogorozu: Pjesni o Jeseni – P. J. Balen

I

Ponad vôda Rogoroza
Nadvile se tamne stijene
I visokih stabala sjene.
Ali na vode zelene
Ne padaju stabala sjene,
Ne zrcale se tamne stijene,
Već u vodi potopljene
Pjesme leže i opsjene.

II

Šumama do Rogoroza
Bez oklopa, konja, štita
Vitez Jeseni se skita.
Jasna oka, lika mlada
Kroči on gdje jesen vlada.
Rumen lišće mu u kosi,
Zapadnjak mu stope nosi,
Jesen srce mu zanosi.

III

Al’ do vôda Rogoroza
Dovela ga čudna staza
Bez traga i putokaza.
Drevna stabla šire grane
Kao stupovlje dvorane
Bez zidova i bez svoda
Ponad tamnih onih vôda;
Ondje Vitez tiho hoda.

IV

Pokraj vôda Rogoroza
Siv se kamen luk uzdiže.
Vitez zagleda se bliže;
Srebrom popločane stube
U drhtavom se mraku gube.
Kroz modre i zelene sjene
Stepenice zaboravljene
Navrh tamne vode stijene.

V

Oko vôda Rogoroza
Gdje bezimene leže tajne
Stepenice srebrn-sjajne
Vitezove stope vode
Ponad tamne one vode.
Kroz drveće odvele ga
Navrh kamena crnoga,
Vrh jezera dubokoga.

VI

Na tamne vode Rogoroza
Vitezu tad pogled pade.
Lišće šuti, vjetar stade.
Na kamen klekne, dolje gleda,
Al’ lice svoje ne ugleda.
U zelen-vodi zrcaljene
Šarene trepere sjene
I pjesme zaboravljene.

VII

U vodama Rogoroza
Sjajna prolazi povorka
Vitezova i junaka,
Djeva, kraljica, kraljeva
O kojima legenda pjeva.
Nekad zlatom okrunjeni,
U pjesmama proslavljeni,
Sad leže zaboravljeni.

VIII

Iz tamnih vôda Rogoroza
Izvor nevidljiv šumori,
Vitezu svileno zbori:
„Ti, što jeseni slijediš sjene,
Zaroni kroz vode zelene
U svijet gdje časti vječno traju.
Pjesme se ne zaboravljaju,
U zlatnome Onokraju.“

IX

U sutonu vrh Rogoroza
Vitez Jeseni se smije:
„Do vijenca meni stalo nije.
To ljudi sudbine su sive
Što u pjesmama tek žive.
Neopjevanu mi sudbinu
Nek’ vjetar nosi u visinu
Jer sve pjesme jednom minu.“

X

Tad u vodama Rogoroza
Sinu pri svjetlu mjesečine
Potrage junačke davnine –
Za gralom, mačem, zlatom, zmajem,
Za rubom svijeta, vilin-krajem.
Nekad svijetom proslavljene
Tu drevnih priča leže sjene,
Odavno zaboravljene.

XI

Iz mjesečine Rogoroza
Izvor sakriven mrmori,
Vitezu zlatnim glasom zbori:
„Ti što te kad jesen ode
K sivom moru puti vode,
Dođi pustolovine gdje traju,
Gdje se priče ne zaboravljaju,
U zlatnome Onokraju.“

XII

Vrh tamnih vôda Rogoroza
Vitez kaže zamišljeno:
„Ne iskušavaj me, sjeno!
Do vječne potrage mi nije.
Idem kuda vjetar vije;
Sav svijet je moj dok jesen gine,
I druge ne trebam sudbine
Jer svaka priča jednom mine.“

XIII

Tad u dubini Rogoroza
U vodi pod blijedim zvijezdama
Vilovita prođe dama,
Lijepa kao nježna sjena
Sna davno zaboravljena.
A Vitezu srce tone,
Pod vodu mu oči rone
Gdje sjene ga zovu one.

XIV

Pod zvijezdama iz Rogoroza
Izvor Vitezu tiho zbori,
Šapatom mu dušu mori:
„Ljubav tvoja tek je sjena
Godinama izgubljena.
Viteže jesenjih dana,
Sudbina mi je tvoja znana –
Svijet te izda još zarana.“

XV

 „Od slatkih vôda Rogoroza
Lanci olovni vuku te
Do obale sjenovite
Gdje jeseni kad prođe tijek,
Vezan bit ćeš zauvijek.
Pod mojom vodom leži kraj
Gdje kletvi tvojoj bit će kraj;
Dođi u zlatni Onokraj!“

XVI

Na stijeni ponad Rogoroza
Teška srca Vitez stoji,
Al’ tamne vode se ne boji.
On odgovori Rogorozu:
„Sad vidim, sjeno, tvoju grozu.
Nema moći u toj vodi
Što putnike u smrt zavodi
Da me kletve oslobodi.“

XVII

 „Grobne vode Rogoroza
Potopit’ neće moje kosti.
Bez straha, ljubavi, žalosti
S vjetrom me čeka let
Kroz rujan jesenski svijet.
Preko gore i nizine
Trag svoje slijedit ću sudbine
Jer kôb svaka jednom mine.“

XVIII

Tad nesta vôda Rogoroza!
I srebrnih stuba nesta,
I čitavog onog mjesta.
Vitez usta pod zvijezdama
Na proplanku pod stablima;
U srcu mu nesta sjete,
Ni sjene više mu ne prijete –
Šuma spava kao dijete.

XIX

Šumama od Rogoroza
Viteza Zapadnjak nosi;
Žuto lišće mu u kosi.
Preko gora, preko rijeka
Još ga putovanje čeka
Do dalekog mora siva
Dok jesen hladnija biva…
Al’ prvo pjesma i vrč piva!

XX

Ponad vôda Rogoroza
Nadvile se tamne stijene
I visokih stabala sjene.
Ali na vode zelene
Ne padaju stabala sjene,
Ne zrcale se tamne stijene,
Već u vodi potopljene
Pjesme leže i opsjene.

Naslovna fotografija u vlasništvu: Janett Vučeta

O AUTORICI:


Petra Ćurlin rođena je 26. prosinca 1990. u Zagrebu. 2015. godine diplomirala je engleski i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno radi kao profesorica Engleskog jezika u osnovnoj školi te školi stranih jezika.

Od 2016. godine članica je i kaligrafkinja udruge za oživljenu povijest Viteški red Svetog Nikole iz Varaždina. Osim srednjovjekovnom kaligrafijom, amaterski se bavi i crtanjem te svira violinu u glazbenom sastavu katoličkog pokreta Kursiljo.

Iako je zimsko dijete, najdraže joj je godišnje doba jesen, koja se kao motiv provlači mnogim njezinim pričama i pjesmama. Pod pseudonimom Petra Jelena Balen napisala je roman u stihu na engleskom jeziku The Autumn Knight, nadahnut usmenim pripovijestima srednjovjekovnih putujućih trubadura. O pustolovinama junaka Viteza Jeseni govore i Pjesni o Jeseni na hrvatskome jeziku koje bi jednoga dana trebale biti dio romana u nastajanju iz žanra fantastike.

O ZBIRCI:
Pjesni o Jeseni zbirka je kratkih priča u stihu o pustolovinama tajanstvenog junaka Viteza Jeseni. „Jesen“ pisana velikim početnim slovom predstavlja više od godišnjeg doba – ona je simbol čežnje, putovanja i rastanaka. Pjesni su s jedne strane nadahnute pjesničkim oblikom lai – kratkim narativnim pjesmama ljubavne tematike pisanima dvostruko rimovanim osmercem. Takve su pjesme bile popularne u bretonskoj i provensalskoj usmenoj književnosti srednjeg vijeka. Drugi izvor nadahnuća bile su mi pjesme J.R.R. Tolkiena, naročito The Lays of Beleriand, koje su mi njegovo najdraže djelo. Još jedna pjesnička forma koju sam otkrila na studiju francuskog jezika i koja me nadahnula takozvane su chansons de geste – epovi o legendarnim junacima i njihovim pustolovinama, kao što je Pjesan o Rolandu. Ove su narativne pjesme i spjevove recitirali putujući pjevači uz glazbala kao što je vielle – neka vrsta gusala, srednjovjekovna preteča violine. Pripovjedačica Pjesni je Guslarica, djevojka koja putuje svijetom u potrazi za tajnom Viteza Jeseni, u želji da otkrije istinu o čovjeku koji se krije iza legende. Kako i sama sviram violinu i svijet doživljavam kroz priče, potraga Guslarice za Vitezom moja je osobna potraga za smislom i ispunjenjem čežnji kroz ispredanje stihova i pripovijesti.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s