Pjesan o Pozoju: Pjesni o Jeseni – P. J. Balen

I

U sjevernim krajevima,
Za gorom i bregovima,
Od mračnih nekih davnina
Leži jedna baruština.
Tamo ljudi dobro znaju –
U močvarnom onom kraju
Tko korak kroz mulj ne pazi,
Krvavi ga Pozoj spazi.

II

Čet’ri vrbe stoje tužne
Iznad one bare ružne
Gdjeno Pozoj strašna oka,
Jezika k’o u poskoka,
Krljušti k’o krvce stare
Stoluje sred smradne bare
Pa putnika što zaluta
Strašnim ždrijelom on proguta.

III

U Pozoja čet’ri glave,
Zmijska zjena puna strave.
Repom teškim kad udari,
Tuča se na selo svali.
Tako još od davna vijeka
Zlobi njeg’voj nema lijeka,
Niti se još junak nađe
Da na megdan s njim izađe.

IV

Jesenskoga jednog dana
S neznanih nekih strana,             
Vitez Jeseni doluta,
Hodi tragom lišća žuta.
Bez oklopa, konja, štita,
Samotan se Vitez skita,
Sjajan mač o pasu nosi,
Zapadnjak ga vjetar nosi.

V

Al’ Vitez naš mira nema –
Zima kad se hladna sprema
Lanci kletve vuku njega
Baš o uri prvog snijega
Do dalekog mora siva
Gdje začaran Vitez sniva
Dok jesen se u svijet vrati,
A Vitez joj stope prati.

VI

Nema doma, nema druga,
Cesta pred njim navjek duga.
Ne vide ga ljudske duše,
Ćute tek vjetar što puše,
A Vitez k’o sjena dođe
I nevidljiv cestom prođe.
Djela njeg’va nisu znana
Nit’ u pjesmi opjevana.

VII

Al’ reći će vam pjesan ova
O tom junaku starog kova
Što, kada se jesen vrati,
Pjesmom njene stope prati.
Čuo Vitez u tom kraju
O zlobnom močvarnom zmaju
Što repom doziva tuče,
Putnike u glib odvuče.

VIII

Naš se Vitez zamislio,
Lukavstvu se dosjetio.
Sakriven od ljudskog oka,
Ode do gliba duboka
Gdjeno Pozoj strašan leži,
Drijema pa hrče i reži.
Tamo Vitez hrabar stane
Podno teške vrbov-grane.

IX

Pozoj Viteza nanjušio
Pa se gladan probudio.
Vitez gleda – čet’ri glave,
Zmijsko oko puno strave,
Kao krvca ljuske sjaju
Na krvavom onom zmaju.
Tada Pozoj progovori,
Glas mu se močvarom ori:

X

„Gle gdje sreća guji sine,
Evo Pozoju užine!“
Al’ Vitez lukavstvo sprema,
Straha mu u srcu nema:
„Mesa mog, gujo, ne kušaj,
Nego riječi mi poslušaj:
Otkrit ću ti špilju bajnu
Gdje ćeš naći silnu tajnu.“

XI

Podno čet’ri vrbe tužne
Diže Pozoj glave ružne.
S čet’ri glave Pozoj stao,
U Viteza se zagledao.
Priroda mu snagu dala,
Al’ u njega je pamet mala
Pa Pozoj Viteza traži:
„Kakva je to špilja, kaži?“

XII

„Blago draže no svijet cijeli
Tamo leži,“ Vitez veli.
„Do onoga silnog blaga
Nitko živuć’ ne zna traga
Doli mene. O Pozoju,
Poštediš li glavu moju,
Časti mi, krenut ću smjesta,
Put ti kazat do tog mjesta.“

XIII

Sve četiri zmajske glave
Graju digle pa sve slave –
Pozoj lakomi pristade,
Vitezu se vodit’ dade.
Vitez jedva dočekao,
Pozoja je prevario,
Pa mu oko strašnog vrata
Baci uzicu od zlata.

XIV

Kazivahu stare priče –
Pozoja zauzdati će
Tko mu oko strašnog vrata
Namakne uzle od zlata.
Vitez Pozoja zajaše.
Zalud guja repom maše,
Sila njeg’va već ne prijeti,
Nadmudren je Pozoj kleti.

XV

Do Pozojeve strašne bare
Posred uklete močvare
Narod se iz sela sleti
Pa gleda gdje Pozoj leti,
Zauzdan uzlom od zlata
Što mu sjaji oko vrata.
Al’ Viteza ne vide mlada –
Tko li to guju nadvlada?

XVI

Tako Pozoj poletio,
Na sjever je odletio,
Do mora na kraju svijeta –
Tu ga čeka sudba kleta.
Strašan Pozoj kune, rže,
Vitez ga u špilju vrže.
Ondje ga proguta tmina,
Kraj mu dođe nedjelima.

XVII

Pripovijeda od tog dana
Narod sa sjevernih strana
Pripovijest Pozoja kleta
Što nesta na kraju svijeta,
I o hrabrome junaku
Što guju vrže u raku.
Al Vitez nevidljiv bješe,
Te junaka ne vidješe.

XVIII

Tom junaku nepoznatom
Što Pozoja zauzda zlatom
Novo ime nadjenuli,
Možda ste ga gdjekad čuli –
Grabancijaš Dijak b’jaše
Što Pozoja hrabar zajaše,
Nadmudri sve čet’ri glave
I zasluži vječne slave.

XIX

Al’ Vitez ne mari za slavu,
Tek slobodu žudi pravu
Jer kad jesen lijepa prođe,
Kobna ura njemu dođe.
U san čarolija kleta
Veže ga na kraju svijeta.
Tek kada se jesen vrati,
Vitez naš joj stope prati.

Naslovna fotografija u vlasništvu: Janett Vučeta

O AUTORICI:


Petra Ćurlin rođena je 26. prosinca 1990. u Zagrebu. 2015. godine diplomirala je engleski i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno radi kao profesorica Engleskog jezika u osnovnoj školi te školi stranih jezika.

Od 2016. godine članica je i kaligrafkinja udruge za oživljenu povijest Viteški red Svetog Nikole iz Varaždina. Osim srednjovjekovnom kaligrafijom, amaterski se bavi i crtanjem te svira violinu u glazbenom sastavu katoličkog pokreta Kursiljo.

Iako je zimsko dijete, najdraže joj je godišnje doba jesen, koja se kao motiv provlači mnogim njezinim pričama i pjesmama. Pod pseudonimom Petra Jelena Balen napisala je roman u stihu na engleskom jeziku The Autumn Knight, nadahnut usmenim pripovijestima srednjovjekovnih putujućih trubadura. O pustolovinama junaka Viteza Jeseni govore i Pjesni o Jeseni na hrvatskome jeziku koje bi jednoga dana trebale biti dio romana u nastajanju iz žanra fantastike.

O ZBIRCI:
Pjesni o Jeseni zbirka je kratkih priča u stihu o pustolovinama tajanstvenog junaka Viteza Jeseni. „Jesen“ pisana velikim početnim slovom predstavlja više od godišnjeg doba – ona je simbol čežnje, putovanja i rastanaka. Pjesni su s jedne strane nadahnute pjesničkim oblikom lai – kratkim narativnim pjesmama ljubavne tematike pisanima dvostruko rimovanim osmercem. Takve su pjesme bile popularne u bretonskoj i provensalskoj usmenoj književnosti srednjeg vijeka. Drugi izvor nadahnuća bile su mi pjesme J.R.R. Tolkiena, naročito The Lays of Beleriand, koje su mi njegovo najdraže djelo. Još jedna pjesnička forma koju sam otkrila na studiju francuskog jezika i koja me nadahnula takozvane su chansons de geste – epovi o legendarnim junacima i njihovim pustolovinama, kao što je Pjesan o Rolandu. Ove su narativne pjesme i spjevove recitirali putujući pjevači uz glazbala kao što je vielle – neka vrsta gusala, srednjovjekovna preteča violine. Pripovjedačica Pjesni je Guslarica, djevojka koja putuje svijetom u potrazi za tajnom Viteza Jeseni, u želji da otkrije istinu o čovjeku koji se krije iza legende. Kako i sama sviram violinu i svijet doživljavam kroz priče, potraga Guslarice za Vitezom moja je osobna potraga za smislom i ispunjenjem čežnji kroz ispredanje stihova i pripovijesti.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s