Recenzija: Priče za razmišljanje, Jorge Bucay

“U nama, nebrojeni snovi
čekaju kad će proklijati,
pustiti korijene i pokazati se,
umrijeti kao sjemenke,
da bi se pretvorili u stabla.”

Ocjena:

Prije samog čitanja svake knjige, volim pročitati komentare drugih ljudi. S obzirom na činjenicu da volim Bucaya i podosta negativnih komentara o ovoj knjizi, nisam znala što očekivati. Knjiga je mala, ima svega 139 stranica i čini se kao da se čita brzo – ali mislim da je namijenjena za polako čitanje kako bi čitatelj shvatio poruku svake ispričane priče ili napisane pjesme.

Jorge Bucay je argetinski psihoterapeut koji se dugi niz godina bavi pisanjem. Njegove knjige, prevedene su na dvadeset i četiri jezika i postale su bestseleri u više od trideset zemalja. Ovo mi nije prvi susret s Bucayem, ali je prva knjiga čiju sam recenziju postavila na blog.

“Zašto smo se pretvorili u nakupine sumnjivih povlastica, dodijeljenih ili ugrabljenih, u kojima grupica ljudi uživa na teret svih ostalih?”

E sada, koji su dojmovi i što reći.

Kao što i sam naslov kaže, to su priče koje potiču na spekuliranje. Koliko su uspješne u tome? Ne toliko koliko bi čovjek očekivao od psihoterapeuta i pisca koji svojim mislima, pretočenim u riječi motivira i ljude diljem svijeta ohrabruje da ostvare najbolju verziju sebe. Imamo dvadeset i četiri priče, od kojih su neke pisane u stihovima. Svaka nosi zasebnu poruku o životu, ljubavi, prijateljstvu, hrabrosti i ustrajnosti.

Izvukla sam jako puno zanimljivih citata i dio koji mi se najviše svidio je sam početak knjige. U tom uvodu, upoznaje nas sa svoje tri istine koje imaju čvrstinu utemeljenu na iskustvu i zdravorazumskom mišljenju, kako i sam kaže. One glase:

Što jest, jest.

Sve što je dobro ima svoju cijenu.

Točno je da nitko ne može činiti sve što poželi, ali svatko može nikada ne činiti ono što ne želi.

I sa svakom se mogu složiti. U tom kratkom uvodu, kratko govori o pozadini tih istina. Iz prve proizlaze dvije spoznaje: takav sam, kakav sam i ono najteže, budi ono što jesi. Što se tiče druge istine, mislim da se većina možete itekako složiti. Već dugi niz godina imala sam priliku naučiti da nam ništa ne dolazi na pladnju i da sve ima svoju cijenu koju moramo platiti. Treću istinu smatra polazištem svega, što je zapravo i logično.

“Duboku mogućnost povezivanja koju mogu ostvariti samo oni koji imaju hrabrosti isprazniti sve nagomilano i potražiti u vlastitoj nutrini ono što imaju dati.”

Prije nego li kažem svoje mišljenje o pričama i izdvojim neke, reći ću vam zašto volim Jorgea Bucaya. Smatram da je teško na jedan svima razumljiv način, prenijeti svoje mišljenje, znanje i iskustvo. Možda se toliko divim tome jer osobno, to mi nikada nije polazilo za rukom. To je ono na čemu radim – kvalitetnoj komunikaciji. Čitajući njegove knjige, pomislila sam kako je to najlakša stvar na svijetu. Ne prodaje recept za sretan život, već nudi svoje knjige kako bismo se kritički osvrnuli na svoj život, ali i na ono što on smatra ispravnim i boljim. Tako da, dobijete jedan divan i krajnje poučan razgovor bez fizičke prisutnosti psihoterapeuta. Kao studentici psihologije, ubrzo mi je postao uzor.

Možda će zvučati grubo, ali što se tiče ove knjige, smatram da je to mogao znatno bolje osmisliti i napisati. Ovo je ispod njegovog nivoa pisanja. Da sam ovo pročitala prije ostalih, možda bih bila oduševljenja ali ovako, samo mogu reći: dobro je, moglo je bolje.

“Mi smo ljudi suočeni s visokim stupnjem užurbanosti na koju nas tjera nametnuta svijest o našoj prolaznosti.”

Priče koje su mi se najviše svidjele zovu se: Tragač, Spoznavanje, Priča u priči, Sve zbog ljubavi, Grad bunara, Tuga i bijes te Snovi sjemenki. Zapravo, sad kada sam ih napisala shvatila sam da ih i nema tako puno kao što sam mislila.

Ostale su bile solidne, ali kao da im je nešto nedostajalo. Ne mogu točno odrediti što, ali možda malo više mašte. Veliki broj priča je zvučao kao da prepričava nekakve legende – nemam ja ništa protiv legendi, ali ovdje mi se nije uklopilo. Također, bilo je dijelova u kojima sam dobila dojam kao da se više fokusirao na ‘estetiku’ nego na smisao.

“Čarolija traje onoliko dugo koliko traje želja!”

Vjerujem da ću u budućnosti još jednom pročitati ovu knjižicu, čisto da vidim hoću li neke priče s godinama shvatiti drugačije.

Izdavač je Fraktura, a za prijevod je zaslužna Željka Somun. Ovo je novo izdanje, 2019. godina. Izvorni naslov glasi: Cuentos para pensar.

“Bilo jednom jedno… ‘jednom’
toliko puta ispričano,
toliko puta ponovljeno,
da je postalo stvarno.”

Ako ste pročitali knjigu, slobodno ostavite svoje mišljenje.
Čitamo se uskoro!