Recenzija: A onda je nestala, Lisa Jewell

Ako ste majka djeteta koje je izišlo iz kuće jednog jutra s naprtnjačom punom knjiga da bi otišlo učiti u knjižnicu koja se nalazi udaljena petnaestak minuta hoda i kad se nakon toga to dijete više ne vrati kući, onda je doista nemoguće ne pretjerati u reakciji.

Ellie Mack 15-godišnja je djevojka koja ima sve što ju čini sretnom – svoje roditelje koji ju obožavaju, brata i sestru, dečka i odlične ocjene u školi. A onda je, jednog dana, naizgled bez ikakvog povoda, nestala. I o njezinom nestanku nije bilo nikakvog traga punih 10 godina…

A onda je nestala Lise Jewell još jedan je u nizu romana koje sam čitala, da tematiziraju nestanak djeteta te borbu obitelji da izdrži i nastavi sa svojim životom nakon tragedije poslije koje se teško oporavlja. Elliena majka, Laurel, 10 godina kasnije rastavljena je žena koja pokušava živjeti normalan život. Nakon Elliena nestanka, Laurel i njezin suprug Paul postupno su se počeli udaljavati, tugujući svatko na svoj način, sve dok nisu u potpunosti postali odvojeni supružnici. Njihovo sad dvoje djece, kćer Hannah i sin Jake, također vode svoje živote – Hannah je do grla zakopana u svoj posao, dok je Jake u stabilnoj vezi s pomalo ekscentričnom djevojkom Blue. Čak je i sam Paul pronašao sreću nakon razvoda i zaljubio se u svoju sadašnju djevojku Bonny. Jedino je Laurel potpuno sama. S vremenom je ušla u svojevrsnu monotoniju posla, odlaska u kupovinu, plivanja na bazenu te pospremanja Hanninog stana. Povremeno obiđe svoju majku u staračkom domu, srijedom telefonira sa sinom i pokušava ne komunicirati s Blue, koja joj i nije pretjerano draga, i svakog joj dana nedostaje Ellie. 10 godina njezina djevojčica nije više s njom i tijekom tih dugih 10 godina Laurel je pokušala sve samo da ju pronađe, no policija nije imala nikakve konkretne tragove.

Sve dok jednog poslijepodneva Laurel i Paul ne dobiju pozive u policijsku stanicu. Desetljeće kasnije, pronašli su ostatke njihove kćeri.

A sada je Ellie bila mrtva. Svake je nade nestalo. Laurel je ostala sama. Od njezine obitelji nije ostalo ništa. Doslovno ništa. I tako je bilo sve dok jednog dana, mjesec dana nakon Elliena sprovoda, Laurel nije upoznala Floyda.

Nakon nekoliko romana s gotovo istom temom, moram priznati da sam se malo zasitila ovakvog žanra. Ova knjiga na prvu mi se činila interesantnom, ali nažalost je na kraju i ostala samo takvom – ne mogu reći da me oduševila. Štoviše, kako sam dalje čitala, pojavljivale su se određene stvari u radnji koje su mi djelovale malo previše nerealno, a čak i prema kraju pomalo bizarno.

Sve zapravo počinje kad Laurel sasvim slučajno, u kafiću upozna naočitog muškarca Floyda, koji s njom započinje razgovor i bezazleni flert. Vrlo brzo, Laurel i Floyd počinju izlaziti i Laurelin život uzima puni okret u novom smjeru. Ona počinje shvaćati kako još ima nade za nju, još uvijek može i smije biti sretna i voljena, a Floyd je nekako postao njezino utočište… No, određene stvari kod Floyda malo su sumnjive i zabrinjavajuće. Prvo, on se odijeva i ponaša iznimno slično kao Laurelin bivši suprug Paul. A drugo…

Floydova desetogodišnja kćer Poppy identična je, slika i prilika Laureline pokojne kćeri Ellie.

Nije mogla reći: Pa ti izgledaš baš kao moja kći koja je davno nestala… ta jamica, široko čelo, guste trepavice, glava nakrenuta ustranu, kao da je baš nešto jako zamislila.

Neću reći da je knjiga predvidljiva, no kao što sam rekla, već sam pročitala nekoliko djela iz istog žanra i jako slične tematike, tako da sam već oko polovice romana znala glavnu tajnu – zašto je i kako Ellie nestala te kako je umrla. Knjiga Lise Jewell po mom mišljenju ima potencijala, ali nije mi baš naročito dobro legla. Svidio mi se lik Laurel, karakterno i psihološki, i njezin je gubitak djeteta i bol koju je Elliena smrt ostavila odlično portretiran. Nažalost, ne mogu reći isto i za druge likove te posljednjih 50-ak stranica. Zapravo je i sama autorica u pogovoru knjige navela kako je svjesna da je njezina knjiga na određen način bizarna te da bi se nekome mogla baš zbog toga svidjeti, a nekome ne. Ja spadam u onu potonju skupinu, no to ne znači da se nekom drugom ovaj roman ne bi dopao. Možda je samo stvar u tome da sam čitala previše obiteljskih drama o nestancima.

A onda je nestala roman je u nakladi Mozaik knjige, koji možete pronaći na linku ovdje. Ima 322 stranice, a na prijevodu možemo zahvaliti Saši Drachu.

Do idućeg čitanja!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s