Recenzija: U POTRAZI ZA GOBI, Dion Leonard – Dirljiva priča o ljubavi čovjeka i psa

Prava je istina da me ovaj psić promijenio na način za koji mi se čini da ga tek počinjem shvaćati. Možda nikad neću posve razumjeti sve što se dogodilo. No nešto ipak znam: pronaći Gobi bila je jedna od najtežih stvari koje sam u životu učinio.

Ali to što je ona pronašla mene – to je bila jedna od najboljih.

Kažu da je pas čovjekov najbolji prijatelj – i u potpunosti su u pravu.

Bilo da ste cat person, fish person ili možda snake person (u mom slučaju mogu reći da sam svo troje), mislim da će svaki ljubitelj životinja priznati da su psi jednostavno nešto posebno i da u svakome negdje čuči još i dog person. Možete to znati čak i da kod kuće nemate jednog čupavog četveronošca, već ih samo povremeno susrećete kod prijatelja, susjeda ili usputnih prolaznika. Ono potonje mi je također omiljeno; kad god susretnem nekog simpatičnog psa na cesti, jednostavno ga moram malo pomaziti i, što bi se reklo, s njim ili njom pošteno se napričati.

Moja obitelj već skoro 12 godina ima kujicu i, iako ona ne živi baš sa mnom, svejedno je moja i obožavam ju. Zove se Tanja, crno-bijela je, kratkonoga i s godinama je postala prilično debela, ali je umiljata i voli upoznavati nove ljude i pse i, kako bi svaki vlasnik rekao za svog psa, iznimno je inteligentna. Osim kad nanjuši hranu, onda nema stvari koja bi ju omela u nakani da se ponovno negdje nahrani. Da, to je upravo ona, gore na slici. Bilo je vraški teško uhvatiti ju kako gleda u kameru, budući da nisam imala hrane da ju podmitim.

Kad sam prvi put čula za priču o Gobi, odmah sam znala da ju želim pročitati, iako nisam ni znala o čemu se radi. Vidjela sam tog malog, slatkog psa na naslovnici i knjiga mi se odmah svidjela. Sad, nakon čitanja, mogu reći da taj osjećaj nije nimalo promijenjen. Vjerujem da se svatko tko se susreo s ovim romanom, odmah zaljubio u Gobi i njezinu priču.

To mi je iskustvo promijenilo život. Zato sam i mislio da je jedino ispravno da zauzvrat ja učinim sve što mogu i pomognem promijeniti Gobin život.

Dion Leonard profesionalni je trkač maratona. Točnije, ultramaratona. Dion trči već godinama i to ne zato što voli trčati, zapravo potpuno suprotno, on uopće nije obožavatelj samog trčanja, no zato voli pobjeđivati i prelaziti vlastite granice i mogućnosti. Zajedno sa svojom suprugom Lucjom otrčao je neke od najpoznatijih i najtežih ultramaratona na svijetu, uključujući Maraton des Sables u Maroku, koji je proglašen najtežom utrkom na svijetu. Bio je i jedan od 1300 trkača koji su se utrkivali preko pustinje Sahare te je također trčao i kroz pustinju Kalahari u Južnoafričkoj Republici. Odmah ću reći da mu se ovdje istovremeno divim i čudim do koje razine čovjek može ići kad si zacrta neki cilj. Mislim da bih ja, da me netko pošalje da trčim kroz pustinju, nakon već 100-ak metara samo sjela i zamolila za suncobran, ležaljku, koktel i knjigu. Nema te sile koja bi mene gonila kroz pustinju, osim ako o tome ne čitam u ugodnoj hladovini, hvala lijepo.

Višeetapni ultramaraton kroz pustinju Gobi za Diona je trebao biti samo još jedan u nizu njemu osobno važnih ciljeva koje je htio postići, ali vrlo se brzo pretvorila u jedan od najvažnijih perioda u Dionovom životu.

Za vrijeme jedne od etapa, Dion je u blizini zamijetio malenog psa lutalicu kako se mota oko kampa. Nije to bilo ništa iznenađujuće, budući da se psi mogu pronaći svugdje, no ipak se radilo o pustinji. A iznenađenje se povećalo nakon što je Dion shvatio da se malena kujica euforično upustila u utrku – te od svih trkača izabrala upravo njega za svojeg suputnika. Satima je trčala uz njega, grickajući mu nazuvke tenisica i izgledala je kao da istinski uživa u trčanju. Pas maratonac nastavio je pratiti Diona u idućih nekoliko etapa utrke, no ne i u svakoj, budući da su uvjeti pustinje Gobi bili naprosto preteški čak i za same trkače. Kroz dane druženja s malenom Gobi, kako ju je nazvao, Dion je s njom formirao čvrstu i odanu sponu kakva je moguća samo između čovjeka i psa.

Gobi se, također, nije dopala samo njemu, već i cijelom kampu te su vrlo brzo svi znali da će se Dion nakon završetka utrke, odlučiti učiniti ono što je bilo blago rečeno nemoguće izvedivo – dovesti Gobi iz Kine u svoj dom u Škotskoj. Sama procedura posvajanja psa, veterinarskih pregleda i dovođenja iz jedne države u drugu obično traje mjesecima i iziskuje brojne troškove, no Dion je bio spreman na sve da povede Gobi sa sobom kući. No kako to u životu obično biva, iznenada se dogodila katastrofa. Gobi je nestala.

Znao sam da je želja da pronađem Gobi jaka poput svake druge želje koju sam u životu imao. Što god trebalo učiniti, znao sam da se neću smiriti sve dok više ne budem imao gdje tražiti.

Kažu da je za odgajanje djeteta potrebno cijelo selo. Mislim da je potrebna gotovo polovica planeta da se spasi jedan mali pas.

Pronalazak malog psa lutalice u višemilijunskom kineskom gradu doista je nemoguća misija, no Dion nije htio odustati sve dok ne pronađe svoju novu najbolju prijateljicu. Pozivi u pomoć odaslani su po cijelom svijetu i ljudi su se ujedinili s donacijama, informacijama i molitvama da se malena Gobi pronađe. Put koji su Dion i ona prešli trčeći zajedno kroz pustinju činio se tek kao jedna jedinstvena uspomena koju će podijeliti, no zapravo je bio samo početak njihove velike avanture. Prava borba započela je s Dionovim traganjem za Gobi i može se reći da je njihova priča postala pravi ultramaraton.

Bilo je stvarno osvježavajuće čitati o jednoj tako nevjerojatnoj priči. Psi su stvarno nešto posebno u našim životima, postaju članovi obitelji i odani prijatelji koji uveseljavaju svaki novi dan. Voljela bih vidjeti Dionovu i Gobinu priču i na velikom ekranu, čini se kao interesantna podloga za snimanje filma. Preporučila bih ovu knjigu svakom ljubitelju životinja, ali i svakome tko se želi oraspoložiti čitanjem nečeg pomalo drukčijeg od prosjeka. Nećete požaliti ako ju izaberete!

U potrazi za Gobi roman je iz naklade Koncept izdavaštva, ima 253 stranice, a svoj primjerak možete pronaći ako kliknete ovdje. Vjerujem da će vas sve oduševiti priča o malenoj trkačici Gobi!

Ono što je Gobi donijela u moj život bila je prilika da se za nekoga mladoga i ranjivoga brinem onako kako sam želio da se o meni brinu kad mi se život raspao. Gobi me trebala. Iako i dalje nisam siguran da to mogu izraziti na odgovarajući način, znam da je njezino spašavanje u meni zaliječilo rane za koje nisam ni znao.

Do sljedećeg čitanja, pomazimo kojeg četveronošca!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s