Recenzija: ZA TVOJE DOBRO, Ellen Marie Wiseman

Kada je Lilly upitala zašto bi je se itko uplašio, mamica je odgovorila da je ona čudovište, nakaza. Lilly nije znala što je to nakaza, ali zvučalo je loše.

Ovo je jedna neobična i iznenađujuće teška knjiga. Moglo bi se reći da je neobično teška.

Za početak, postavit ću vam jedno pitanje. Koliko je vas pročitalo knjigu/e ili pogledalo film/ove ili naišlo na bilo kakvu informaciju o pojmu ”cirkus nakaza”? Možda ste se susreli s takvom temom u filmu The Greatest Showman ili 4. sezoni serije American Horror Story: Freak Show ili ste naišli na dokumentarce s istinitim pričama o ljudima s tjelesnim deformacijama radi kojih su bili prozvani nakazama i bivali prodani u cirkuse, jer je to bio jedini način da bi mogli zarađivati i uopće normalno živjeti. Osobno nisam sigurna kad sam se prvi put susrela s terminom freak show, jer sam prije čitanja znala podosta o tome, no ovo mi je ipak prvo čitanje neke knjige čija se radnja zbiva u cirkusu. Naravno, ne brojim bajku o sloniću Dumbu.

Prije nego uronim u osvrt na ovu interesantnu knjigu, evo male lekcije povijesti. Cirkusi nakaza proširili su se krajem 19. i početkom 20. stoljeća kao popularna i unosna zabava za građanstvo, no njihovi počeci datiraju još iz 16. stoljeća. Tjelesne deformacije bilo kakve vrste za mnoge su ljude kroz povijest predstavljale nešto zastrašujuće i degutantno, zajednice su izopćavale svoje članove jer su ih se ili panično bojali ili su smatrali da su opsjednuti. Jedini izlaz za njihove obitelji i njih same bilo je priključivanje cirkusu gdje su bogati vlasnici bili spremni ponuditi hranu i smještaj, ponekad i plaću, s nastupanjem zauzvrat. Pa ipak, unatoč tome što bi se izopćeni ljudi pronašli u sredini sebi ravnih, recimo jednakih prema razumijevanju onoga što su svi prolazili, publika koja bi ih večerima gledala kako nastupaju, svejedno ih je još uvijek uporno nazivala nakazama.

Cirkus nakaza jedna je od problematičnih kulturno-povijesnih tema o kojima se rijetko govori i ugodno me iznenadilo kad sam počela čitati Za tvoje dobro i shvatila da se radnja knjige odnosi upravo na to. No ta je knjiga sve, samo ne obični dokumentaristički prikaz povijesti cirkusa. Radi se o jednoj prekrasnoj, teškoj životnoj priči dviju žena odvojenih vremenom.

Samo želi znati što je to što je čini čudovišnom. Mamica ima kovrčavu plavu kosu i ružičastu kožu, tatica ima crne brkove, crnu kosu i suncem opaljenu kožu, a njezina je koža praškasto bijela, kosa dugačka i ravna, boje i teksture kao paukova mreža. Čini li je to čudovišnom? Ili nešto drugo?

Devetogodišnja Lily Blackwood nikada nije izašla iz svoje sobice na tavanu. Godina je 1931., ljeto je i na livadi nedaleko imanja pojavio se cirkuski šator braće Barlow. Sve što Lilly želi, a tijekom svog drukčijeg djetinjstva nije imala mogućnost zaželjeti mnogo toga, jest da jednom izađe iz kuće i posjeti cirkus. Njezini roditelji posjeduju farmu konja i mogli bi joj pružiti sve što bi jedna kćer jedinica mogla poželjeti, no Lilly i dalje iz njoj nepoznatog razloga živi na tavanu. Otac ju povremeno posjećuje i melankolično ju gleda, a majka je stroga religiozna fanatkinja koja uvjerava Lilly da nikada ne smije izaći s tavana jer izgleda poput čudovišta, zato što joj je koža bijela. Lilly je albino djevojčica koja ne zna što je skrivila da ne smije vidjeti svijet, no ta joj se želja vrlo brzo ispunjava kad ju jedne noći, baš posljednje noći kad je cirkus pored imanja, vlastita majka proda cirkusu jer je uvjerena da je rodila nakazu.

Pročitala je dovoljno knjiga da zna da postoji više od jednog kata u kući. Zamišljala je da se šulja tavanom, pronalazi stubište i put do prizemlja vile Blackwood pa se iskrada kroz ulazna vrata. Zamišljala je kako stoji stopalima na zemlji, duboko udiše i prvi put u životu osjeća neke drukčije mirise osim starog drveta, paučine i tople prašine.

Godina je 1956. i devetnaestogodišnja Julia Blackwood upravo je saznala da je nakon smrti svojih roditelja naslijedila njihovo obiteljsko imanje i farmu konja. Julia je već nekoliko godina u bijegu – pobjegla je iz vlastitog doma u kojem se nikada nije osjećala sigurno, s majkom koja je u potpunosti opsjednuta vjerom i strogošću, ocem alkoholičarem i neprijateljski nastrojenom kućom s mnoštvo zaključanih vrata i tajnih prostorija u koje nikada nije smjela ući. Julia se jedva snalazi na prastarom imanju, tek se uči kako uzgajati i paziti na konje i još uvijek nije sigurna želi li uopće nastaviti obiteljski posao, no sve se za nju mijenja kad pronađe sliku prelijepe bljedopute djevojke u cirkusu i kad počne otkrivati da tavanski prostor kuće skriva mračne tajne.

Zamislila je djevojčicu kako čita u stolcu za ljuljanje ili priređuje čajanku za lutke na pletenom stoliću. Može je vidjeti u malom krevetu, stisnutu uz voljenu mačku, kako pokušava razumjeti zašto se osjeća izgubljeno i nevoljeno.

Roman izmjenjuje pripovijedanje u 3. licu s poglavljima o Lilly i Juliji, u tridesetim i pedesetim godinama 20. stoljeća. Svidjele su mi se te periodične izmjene perspektiva, no moram priznati da sam više preferirala čitati poglavlja o Lilly. Priča je teška, to je definitivno, a i napeta, jer dok čitatelj prati Lillyin dio priče, zna sve što se događa, dok Julia cijelo vrijeme pokušava pronaći odgovore. Pisano je emotivno i detaljno, s prekrasnim opisima cirkuskih nastupa, imanja Blackwood, Lillynog uklapanja među cirkusante te s meni omiljenom paralelom ljudi i životinja. Dok se Julia upoznaje s konjima i njihovim načinom života na farmi, Lilly se u cirkusu poveže sa slonovima. Obje su žene, svaka u svojem teškom periodu života, pronašle utočište u tim divnim, veličanstvenim životinjama i one nose velik dio radnje, a i simbolike romana. Konji simboliziraju slobodu, što je upravo ono za čime je Julia oduvijek tragala. Slonovi su snaga i mir, što je ono što je trebalo Lilly da nastavi sa svojim životom nakon što je bila prodana u cirkus. Paralele i poveznice lako se čitaju između redova i baš su zato posebne.

Radost slonova opipljiva je poput vlage u zraku, a Lilly se osjeća kao najsretnija osoba na svijetu. S najboljim je prijateljem, svjedoči nevjerojatnim stvorenjima koja se ponašaju kao divlje životinje, baš onakve kakve su i rođene. Nakon svega što je prošla, nikada nije sanjala da će biti ovako sretna.

Čula sam da je dosta čitatelja bilo šokirano krajem i mogu to razumjeti. Stvarno je iznenađenje, makar sam si ga ja pokvarila prije zadnjih stranica jer sam ga brzo pogodila. To mi, ipak, nije umanjilo pozitivno mišljenje. Autorica je izvrsno ispreplela jednu od rijetko spominjanih tema s dirljivim životnim pričama i simbolikom životinja i stoga vas sve pozivam da pročitate Za tvoje dobro jer je to zaista jedna neobično dobra knjiga. Možete ju pronaći u nakladi Stilus knjige. Roman ima 369 stranica, a na prijevodu zahvaljujemo Antoniji Bojčić.

U međuvremenu će konji slobodno trčati poljima, igrati se, skakati i spavati u travi te će tjerati duhove imanja Blackwood.

Do sljedećeg čitanja!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s