Recenzija: POSLJEDNJI PLES LEPTIRA, Kristin Hannah

Rating: 4 out of 5.

“Bile su slične; nevjerojatno, ali istinito: djevojka koja nije imala ništa, bila je poput djevojke koja je imala sve.”

Moj prvi susret s Kristin Hannah dogodio se jednog ljetnog poslijepodneva 2016. godine. Znam da sam imala težak dan, morile su me brige oko mature. Dečko se pojavio s vrećicom od Znanja, a unutra se nalazilo malo blago zvano “Posljednji ples leptira”. Bože, kakva knjiga. Čitala sam ju cijelu noć, bez prestanka. Voljela bih da su riječi dovoljne da vam dočaraju knjigu, na kraju krajeva to je moj ‘posao’ ali kao što i sami znate, postoje tako neki naslovi koji vas ostave bez riječi, pomalo slomljene i zamišljene.

Jude ima sve što jedna žena može poželjeti; sretan brak i divne blizance Miu i Zacha, tinejdžere sa svijetlom budućnošću. Jednog dana u njihov život uđe mlada djevojka po imenu Lexi Baill koju prihvate svi članovi obitelji. Nije trebalo dugo da Mia i ona postanu najbolje prijateljice, a nedugo nakon toga Zach i Lexi se zaljubljuju jedno u drugo. Strahujući kako će Mia reagirati, odluče svoju vezu neko vrijeme zadržati za sebe. Kada Mia dozna, prihvati njihovu vezu i ubrzo postanu nerazdvojni trio. Jude je svoju djecu oduvijek držala pod staklenim zvonom, želeći ih zaštiti od svih opasnosti koje donosi srednja škola i adolescencija. Njezin najveći strah se ostvari jedne večeri kada Mia, Zach i Lexi dožive prometnu nesreću. U tren oka raspada se svijet i idilična obitelj koju je toliko žarko htjela zaštiti i sačuvati. Kao i svaka majka, traži pravdu ali ona će joj donijeti samo dodatnu tugu u život jer sve upućuje na to da je kriva Lexi. Znajući da više nije dobrodošla i da više ništa neće biti kao prije, Lexi i Zach odustaju od svoje velike ljubavi. Godinama kasnije, Lexi se vraća – starija i mudrija, a Jude će se morati suočiti s djevojkom koju smatra glavnim krivcem za sve loše što joj se dogodilo u životu. Hoće li Jude imati snage oprostiti Lexi, ali i samoj sebi?

“Ustala je i pustila balone da odlete prema nebu. Ružičaste točkice vrtjele su se i poskakivale na nevidljivom povjetarcu, kao da ih je nestrpljiva djevojka pokušavala uhvatiti i promašila. Kroz drveće se začuo zvuk nalik na smijeh i Jude je osjetila kako je preplavljuje dubok osjećaj mira. Ranije nije imala pravo: njezina je kći ipak ovdje, s njom, u njoj. Uvijek je ondje bila, čak i kad je Jude bila previše slomljena da je potraži. No sad je došao trenutak da kaže: >> Zbogom malena… Volim te.<< Prvi put nakon mnogo godina vjerovala je da je kći čuje.

Moram reći kako me Kristin Hannah odmah osvojila. Rijetko kada mi se dogodi da me autor očara već na prvih par poglavlja. Ima poseban i prepoznatljiv stil pisanja te se uvijek bavi realnim i aktualnim problemima, stvarnim životnim situacijama koje mogu bilo koga od nas zadesiti. Piše krajnje uvjerljivo, toliko da stvori vrlog emocija u vama. Iskreno, kada bi me netko pitao da navedem nekoliko omiljenih autora, ona bi se našla među prvih pet. Nevjerojatna žena s još nevjerojatnijom sposobnošću igranja riječima koje ostanu u čitateljevim mislima još dugo nakon što završe s čitanjem. Karakterizacija je besprijekorna, a dinamika sjajna. Stvara likove s kojima se lako poistovjetiti i emocionalno povezati. Bez obzira na to volite li ili ne nekog lika, činjenica je da su živopisno okarakterizirani.

Uvijek ću Kristin Hannah hvaliti na sva zvona. Njezine knjige guram svim prijateljima u ruke, a oni mi je vraćaju ljutiti što ih nisam upozorila da će im biti potrebni paketići maramica. Ako niste pročitali ovu knjigu, imate moju najtopliju preporuku. Doista, nešto posebno, dirljivo i prekrasno. Priča o majčinstvu, obitelji, identitetu i gubitku te kako se s njim nositi. Ne znam što da vam još kažem, a da vas potaknem da obučete jaknu, obujete cipele i uputite se u knjižaru ili knjižnicu po ovaj naslov. Nadam se da ćete to učiniti i da neće ostati razočarani. Iako „Posljednji ples leptira“ nije baš najtočniji prijevod originalnog naslova, ne žalim se jer u potpunosti odgovara radnji, pa čak i više nego originalan naslov „Night road“.

Zahvaljujući Maji Opačić i izdavačkoj kući Znanje, imamo prijevod. Godina izdanja je 2015. i riječ je o mekom uvezu.

Uživajte u čitanju, a mi se čitamo uskoro!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s