Recenzija: PREŠUĆENA ŽRTVA, Caroline Mitchel

Rating: 3 out of 5.

Neki ljudi nastave živjeti, čak i nakon što su zakopani u zemlju.

Evo još jednog psihološkog trilera, no ovog puta iz pera autorice Caroline Mitchell koja je prije nego li je postala spisateljica, bila zaposlena kao detektivka. Po prvi put susrela sam se s pričom koja je osmišljena i napisana po svim točnim standardima policijske istrage, pa ipak, moram reći da me se i nije toliko dojmila. Početak je zapravo najzanimljiviji dio romana, ali do njegovog kraja već mi je postalo pomalo naporno čitati zbog mnoštva preokreta i jako brze radnje.

Emma ima naizgled savršen život. Divna je majka svojem malom sinčiću Jamieju, obožava svojeg supruga Alexa i u dobrom je odnosu sa svojom sestrom Theresom. Njihov život u Engleskoj zapravo u potpunosti cvjeta, sve do trenutka kad Emmin suprug odluči prodati njihovu kuću i kupiti im novi dom u Leedsu, gdje je dobio promaknuće na poslu. Emma je prestravljena njegovom idejom, no ne smije mu priznati zašto, jer je to samo njezina tajna za koju nitko na svijetu ne smije doznati. Nikad.

Emma je ubojica.

Nisam ja loša osoba, ali napravila sam nešto jako loše. Osjećaj nestvarnosti opet se slijeva preko mene, zatomljujući svijest o posljedicama mojeg čina. Ja sam ubojica. Duša mi je osuđena na pakao.

U dvorištu njihove obiteljske kuće nalazi se skriveni grob Emminog bivšeg učitelja Lukea koji ju je još kao tinejdžericu u srednjoj školi zaveo, seksualno iskoristio i potom joj nastavio godinama zagorčavati život s prijetnjama i dokazima kojima bi mogao sve okrenuti u vlastitu korist. Emma ga nije ubila namjerno – jednog se dana prije 4 godine pokušavala obraniti od Lukea koji ju je uspio pronaći te ga je nehotice udarila. U strahu da bi ju policija mogla krivo optužiti za ubojstvo, Emma je zakopala Lukeovo tijelo duboko u svojem dvorištu. No tijelo ne može ostati ondje ako Alex planira prodati kuću i Emma se toga godinama pribojavala.

Primorana da iskopa Lukeove ostatke kako ih novi kupci kuće slučajno ne bi pronašli pri renovaciji, Emma se morala vratiti na mjesto zločina i suočiti se sa svojom prošlošću… Samo što je to postalo nemoguće onog trenutka kad je pronašla prazan grob.

Kako sam volio ovu arenu i perspektivu da mi se svake godine izruči hrpa novih tinejdžerica. Ali zasad sam bio usredotočen na Emmu jer s njom još nisam posve završio. (…) Kako ću uživati sutra kad je budem zadirkivao, moju malu lutku na koncu.

U romanu se izmjenjuju tri pripovjedača u 1. licu; Emma, Alex i Luke iz prošlosti. Najkompleksnija su poglavlja ona koje prepričava Luke, budući da njegovo pripovijedanje pripada u prošlost, dok su Emmina poglavlja kombinacija prošlih i sadašnjih događaja, a Alexova su samo u sadašnjosti. Ono što me vjerojatno najviše zasmetalo bila je kratkoća svakog poglavlja. Čitajući, imala sam dojam da je svaki lik tek započeo jednu rečenicu, a već je u novom poglavlju drugi preuzeo. Naišla sam i na poglavlja kratka po stranicu i pol ili dvije. Vjerujem da je tako pisano u svrhu napetosti i jednim dijelom je istina da takva poglavlja drže čitatelja u određenom grču, no meni je uz brzu radnju, neprestane obrate i bizarna iznenađenja, takva napetost u kratkim poglavljima bila previše.

Ipak, zanimljivo je pratiti Emminu borbu sa samom sobom dok pokušava otkriti je li Luke uistinu živ ili je netko drugi doznao za njezin pokušaj ubojstva pa joj sad smješta s praznim grobom. Osim što suprugu taji nestalo Lukeovo tijelo, Emma se također i bori s poremećajem prehrane, konstantnom paranojom i flashbackovima na doba kad je bila samo mlada djevojka, a Luke njezin mazohistički učitelj koji joj je zamalo uništio život. Sve najgore ljudske tajne počinju izlaziti na vidjelo u ovoj priči i to je možda ono što najviše plaši svakog. Emmina se borba ne sastoji samo u tome da dokaže Lukeovu krivnju i/ili smrt; više od svega, ona želi zadržati svoju jedinu sreću u životu, svog sina i svog muža. A kad se Alex suoči sa strašnom prošlošću svoje žene, morat će odlučiti kako želi nastaviti dalje i može li joj oprostiti za sve te godine tajni…

Što se tiče kriminalističkog dijela romana, sviđa mi se kako je Caroline Mitchell detaljno opisala Lukea i sve njegove poremećene namjere. Kao bivša istražiteljica, definitivno je uspjela dati dublji uvid u psihu jednog zločinca. No kao što sam rekla, nije mi se svidjela ta brzina naracije, stalna izmjena pripovjedača i pretjerani obrati. Možda samo trenutno nisam toliko raspoložena za napete trilere pa me knjiga pomalo iscrpila, ali budući da posvuda ima fanova ovog žanra, uvjerena sam da će se Prešućena žrtva svidjeti drugima. Ipak je ovaj roman bio Amazonov bestseler broj 1.

Svoj primjerak Prešućene žrtve možete pronaći u web-shopu naklade Stilus, upravo ovdje. Roman je prevela Andrea Marić, a ima sveukupno 341 stranicu.

Protrljala sam grlo na mjestu gdje me onako jako stisnuo, a ipak mi je, na neki mazohistički način, bilo drago zbog tog dodira. Bio je grub i lišen ljubavi, ali to je bilo najbolje čemu se netko poput mene mogao nadati. Moja veza s Lukeom bila je najgora vrsta torture. Mamin odlazak me zasjekao do kosti, ali barem je bio brz i bez obećanja povratka.

Do sljedećeg čitanja!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s