Recenzija: OTETA LJEPOTA, Kate Mitchell

Rating: 1.5 out of 5.

Priroda zna spojiti i ono što je nespojivo, a da ni u jednom trenutku ne pomislimo da joj se pritom potkrala i najmanja greška.

Oteta ljepota prvi je roman koji čitam od autorice Kate Mitchell. Radi se o splitskoj spisateljici koja piše pod pseudonimom, pravog imena Kata Mijić, koja je u svojih devetnaest godina pisanja stvorila širok opus djela. Objavila je više od 600 životnih priča, 100-ak kolumni, 220 ljubavnih romana pod drugim pseudonimom (Katarina Mich), od čega ih je 189 bilo u tisku 24sata te 13 romana pod pseudonimom Kate Mitchell. To su zaista impresivne brojke i zahvaljujući nakladi Fragment dobila sam priliku baciti pogled na Katino pisanje.

Vrijeme kao da je stalo. Bila je u njegovu naručju, zajedno su gledali u veličanstveno djelo prirode koje se prostiralo pred njima. Šutjeli su, ali ta šutnja nije bila neugodna. Šuteći, dijelili su zajedničke trenutke u kojima su disali i osjećali se kao jedno biće.

Oteta ljepota prati život mlade Veronike Akrap, slikarice koja živi u Splitu i odrasta u teškoj obiteljskoj situaciji s bolesnom majkom i nasilnim ocem alkoholičarem. Čini se da njezina mladost u takvom okruženju fatalno propada, sve dok joj se ne otvori prilika da pokuša prodati neke od svojih slika. Upravo tad, kad se Veroniki život čini najcrnjim, ona upoznaje Mladena Babića, šarmantnog vlasnika umjetničke galerije i čini se kao da će ju ta nova ljubav napokon izliječiti. Na prvu nisam ljubiteljica ljubavnih romana, ima tu kakvih iznimki, ali nikad ne odbijam priliku da mi neka priča promijeni to mišljenje. Nažalost, s Otetom ljepotom ipak nije bilo tako. Bit ću iskrena, kao što se trudim biti u svim svojim recenzijama i reći ću da je to najvjerojatnije jedina Katina knjiga koju ću čitati. Jednostavno mi uopće nije sjela. Da bih pobliže objasnila svoje stavove o knjizi, morat ću ući malo dublje u radnju, ali potrudit ću se ne otkriti previše da ne bih nekome pokvarila čitanje.

Roman nije opširan i vrlo se brzo i lako čita te je pisan u 3. licu, s nekoliko odvojenih perspektiva likova. Na dosta se mjesta mogu pronaći lijepi poetski opisi prirode, Veronikinog slikanja i unutarnjih stanja likova, no primijetila sam da se dosta sličnih opisa na više stranica ponavlja. Isto tako, zamijetila sam jedan veći broj tipfelera i grešaka u tekstu, što generalno ne utječe na dojam, ali meni je osobno upalo u oči. Radnja teče relativno brzo i kad sam završila sa čitanjem, imala sam osjećaj kao da je previše toga bilo strpano u premali broj stranica. Praktički kao da je cijela radnja samo prohujala pokraj mene. Likovi su mi djelovali dosta plošno, nisam prepoznala neku dublju motivaciju, osim možda kod Veronike, no ona je ipak glavni lik i većina je knjige gledana kroz njenu perspektivu. Dalje, toliko toga što se moglo u romanu proširiti, ostalo je neobjašnjeno, jer mogu reći da mi se svidjela ideja i generalna priča, no realizacija mi se stvarno nije dopala.

Također, ne mogu ne komentirati jednu posebnu situaciju među likovima koja me ostavila da malo sjedim u polumraku sobe i dižem obje obrve do plafona. Veronika i Mladen imaju lijepu ljubavnu priču, no ja osobno smatram da ipak trebaju postojati neke granice što se tiče odnosa i godina likova. Naime, nemam ništa protiv čitanja o vezama s razlikom u godinama, dapače, jasno i glasno podržavam onu izreku da ljubav uistinu ne zna za godine, no kad se radi o muškarcu od 30 godina i djevojci koja još nije punoljetna, a veza se fizički konzumira… Svjesna sam da se radi o malo kontroverznoj temi, no specifično me taj dio romana jako iznenadio i ne mogu reći da je to bilo imalo ugodno iznenađenje.

No, ponavljam da je to moj dojam kakav je roman ostavio na mene. Ima svojih pozitivnih strana, koje sam i navela, jednostavno nije nešto što bi mene oduševilo. Stoga se nadam da će Oteta ljepota pronaći svoje mjesto u domu nekog drugog knjigoljupca i ljubitelja ljubavne drame i zato sam ovu knjigu odlučila dati na darivanje. Sretno svima!

Svoj primjerak Otete ljepote Kate Mitchell možete pronaći u nakladi Fragment. Roman je tiskan u svibnju 2020. u Splitu i ima 210 stranica.

I kad si bez nade, vjeruj, jer čuda postoje.

Do sljedećeg čitanja!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s