Recenzija: ŽENA VREMENSKOG PUTNIKA, Audrey Niffenegger

Rating: 5 out of 5.

Ali ne mislite li da je bolje i kratko vrijeme biti veoma sretan, čak i pod cijenu gubitka, nego cijeli život biti samo dobro?

Na svijetu postoji mnogo prekrasnih ljubavnih romana koji se čitaju bez daha, no malo koji je toliko specifičan kao Žena vremenskog putnika. Naime, već i sami naslov označava nešto potpuno drukčije od standardnih priča. Radi se o ljubavnom romanu i, ma da u posljednje vrijeme dosta izbjegavam čitanje ljubića, ponekad se pojavi neki koji mi baš zagrije srce. Osim što spada u žanr romantičnog romana, Žena vremenskog putnika sadržava elemente znanstvene fantastike i govori o jednoj vječno interesantnoj, moglo bi se reći, neiscrpnoj temi – putovanju kroz vrijeme.

Ljubav između dvoje glavnih likova, Henrya i Clare, predstavljena je kroz njihove perspektive, ali i kroz različite točke u vremenu. Henry je putnik kroz vrijeme, no nije onaj tipični putnik na kakve smo navikli u SF-filmovima. On ne može kontrolirati koliko će se, kad i gdje zadržati, jer je njegova sposobnost ustvari nešto poput bolesti. On nestaje i potom se pojavljuje na nekom drugom mjestu, u nekom drugom vremenu, izgubljen, bez odjeće, bez znanja o tome gdje će se i koliko ovog puta zadržati. Često je prisiljen snalaziti se kako zna i umije, ponekad kradući, ponekad upadajući u nevolje. Možda se takva priča može na početku činiti čudnom, no tijekom čitanja Henryevo putovanje kroz vrijeme počinje se doimati potpuno mogućim.

Svaki trenutak čekanja meni je kao godina, kao vječnost. Svaki je trenutak spor i proziran poput stakla. Kroz svaki trenutak vidim beskonačan niz trenutaka koji čekaju. Zašto je otišao nekamo kamo ja ne mogu?

U dobi od 28 godina Henry upoznaje 20-godišnju Clare i vjeruje da se nikada prije nisu susreli. Clare ga je privukla i svidjela mu se, no Henry nije svjestan da se oni već poznaju. Zapravo, on se pojavljuje u njezinu životu otkako je Clare imala samo 6 godina. Ona već zna da je on čovjek njezina života, netko koga će voljeti unatoč svim preprekama i doslovce vremenu koje prolazi, no nikad zapravo ne znajući gdje će ga i kad susresti. Pripovijedanje tih dvaju likova isprepliće se s njihovim godinama i točkama u vremenu gdje se susreću te je prije svakog novog odlomka koji se zbiva u određenoj godini, naznačeno koliko je godina tada stara Clare, a koliko je Henry. Da, zvuči malo zapetljano, ali nije teško udubiti se u čitanje kad je knjiga tako zamamno napisana.

” No već ti neko vrijeme želim reći da se osjećam drugačije. Jednostavno… Osjećam se povezanim s tobom. Mislim da me to i drži u sadašnjosti. To što smo tako tjelesno povezani mijenja, na neki način, struju u mom mozgu.

Izbor koji Clare čini, čekanje Henrya iz dana u dan, iz godine u godinu dok njezin život prolazi jednoličnim, svakodnevnim tokom, a njegov nepredvidljivim, jedan je od najtežih izbora o kojima sam čitala u ljubavnim romanima. Ako na trenutak zanemarimo Henryevu sposobnost putovanja kroz vrijeme, i samo uzmemo u obzir činjenicu da ga Clare usrdno i požrtvovno čeka godinama, samo da bi na kratko dobila trenutke sreće, ova nam priča govori o svim sličnim ljubavima za koje se mnogi cijelog života bore. Autorica nam postavlja to vječno pitanje, koliko smo daleko spremni ići za one koje volimo, koliko ih želimo čekati kako bismo na kapaljku dobivali ljubav te koliko je to zapravo vrijedno. Koga god zanima odgovor na takvo pitanje, trebao bi pročitati ovaj roman. I ne samo zato, već jednostavno zbog posebnosti priče.

Prema predlošku romana snimljen je i istoimeni film iz 2009. godine, a likove Henrya i Clare tumače fantastični Eric Bana i Rachel McAdams. To je jedan od rijetkih filmova snimljenih prema knjizi koje sam pogledala, a da se ne znam odlučiti što mi je bolje, roman ili film. Apsolutno ga vrijedi pogledati, i usput pustiti koju suzu.

Žena vremenskog putnika prvi je roman Audrey Niffenegger, izdan 2003. godine. Može ga se pronaći u nakladi izdavačke kuće Profil, ima 416 stranica, a na prijevodu možemo zahvaliti Dragani Vulić Budanko.

Sve se čini jednostavnim dok ne misliš o tome. Zašto odsutnost pojačava ljubav?

Do sljedećeg čitanja!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s