Recenzija: DOGODINE U HAVANI, Chanel Cleeton – Priča o Kubi zbog koje zastaje dah

Rating: 5 out of 5.

Ako postoji raj, zacijelo će izgledati ovako… Osam kilometara valobrana. Havana iza nje, ocean pred njom. Šetat će držeći se za ruku, sa sinom između sebe, a u pozadini će svirati truba, miris jasmina prožimat će zrak, na jeziku će osjetiti okus sladoleda od kokosa. No zasad postoji samo more. A s druge strane, sto pedeset kilometara dalje, zemlja. Dom.

Znate ono kad na neku knjigu tako dugo čekate da pomislite da će vas možda nakon toliko čekanja, nakon čitanja razočarati? Od trenutka kad sam primila knjigu Dogodine u Havani u ruke, nakon što je godinu dana na mojoj polici čekala ljeto da ju čitam na plaži, shvatila sam da nema šanse da me razočara. Upravo suprotno, mogu reći da ju proglašavam najboljom knjigom koju sam pročitala u ljetu 2020.

Puno je razloga zašto sam se toliko veselila romanu Chanel Cleeton, a najveći od tih je da mi je Kuba ona glavna destinacija koju želim posjetiti više od svih drugih mjesta na svijetu. Uz to, obitelj mi navodno vuče neke korijene odatle pa ju tim više volim. No, dosta je okolišanja, jedva čekam ispričati vam zašto je ova knjiga toliko posebna.

Biti Kubanac znači biti ponosan – to nam je ujedno najveći dar i najgore prokletstvo. Ne služimo kraljevima, ni pred kime ne spuštamo glavu i nosimo svoj teret na plećima kao da ne teži ama baš nimalo.
Oličenje smo svile i čipke, a pod njima čelične.

U romanu pratimo dvije paralelne radnje u dva različita vremena na Kubi. Prva linija prati Elisu, jednu od četiri sestara Perez, djevojku iz imućne obitelji vlasnika šećerane koja živi u Havani i uživa u mladosti i izobilju. No, ništa nije savršeno i Elisin se život mijenja iz temelja i preokreće naopačke kad 1959. godine mora pobjeći sa svojom obitelji od Castrove revolucije koja mijenja cijelu Kubu. Mnogo godina kasnije, njezina unuka Marisol, u 2017. godini odlazi iz Miamija na Kubu kako bi prema želji svoje pokojne bake, prosula njezin pepeo u rodnome gradu u koji se Elisa nikada nije uspjela vratiti.

Marisol i Elisa naizmjence u 1. licu prepričavaju svoje živote, odvojene desetljećima, no toliko slične. Marisol je odrasla uz bakine priče o njenoj mladosti u Havani, rasla je uz opise grada koji je jedva čekala upoznati, uz ritam glazbe uz koju je njena baka davno plesala i uz mirise domaće kubanske kuhinje. Nakon što je Elisa preminula, u oporuci je ostavila Marisol svoju posljednju želju i ona se upućuje sama na Kubu, po prvi put posjećujući tu mističnu zemlju o kojoj je godinama maštala. No Marisolino se putovanje ne odnosi samo na njezinu potragu za mjestom na kojem će pronaći bakino posljednje počivalište. Marisol će se na Kubi susresti sa zamršenom prošlošću svoje bake, tajnama koje nikome, čak i njoj, nije otkrila, a povrh svega, upoznat će Luisa, muškarca koji će joj promijeniti život… Baš kao što je i Pablo, godinama ranije, promijenio Elisu.

Ništa ne govori, ali i ne mora. U određenim trenucima nipošto nisam mogla dokučiti što misli, ali u ovom trenutku, u toj hotelskoj sobi, njegove su brane spuštene i emocije mu se jasno ocrtavaju na licu, u drhtaju ruke dok je pruža i miluje mi kosu, a ja se uvijam prema njemu dok mi blago prelazi obrazom.

U početku mi se činilo kako će se roman fokusirati na dvije ljubavne priče, jednu u vrtlogu revolucije, a drugu u osiromašenoj Kubi koja čak ni u 21. stoljeću nije razvijena poput drugih zemalja, no ubrzo sam shvatila da je ova priča nešto mnogo dublje. Već sam dosta znala o povijesti Kube, naročito o Fidelu Castru i Che Guevari te stanju u kojemu se zemlja nalazi sad, no Chanel Cleeton produbila je ta znanja. Dogodine u Havani nikako nije samo ljubavni roman, to je oda ljepotama Kube, povijesna priča o ranjenoj zemlji, o revoluciji koja je donijela mnogo, ali i jednako uzela, ispričana iz nekoliko perspektiva tako da čitatelj pokuša sam ocijeniti koju bi stranu izabrao.

Kao u Rimu smo, a to je Koloseum, lavovi zarivaju zube u kubansko meso radi osvete i krvave zabave, što se prenosi tako da cijeli narod gleda – kao svojevrsno upozorenje.

Zaljubila sam se u likove, još više u Cleetonine fantastične rečenice i bogate opise Havane i ostatka Kube. Možda sam roman čitala sjedeći na plažama na Korčuli i Pelješcu, ali mentalno sam bila na pješčanim obalama Varadera i vrludala šarenim ulicama Havane. Knjiga se brzo čita i pogađa u srce, a poslije čitanja i neizostavnog plakanja, još se dugo o njoj može razmišljati. Rado bih ju ponovno čitala, iznova i iznova. Savršena je za odmor, za učenje o povijesti Kube, za navijanje za zaljubljene parove, jednostavno za pravi užitak čitanja.

Dogodine u Havani roman je koji je proslavio već hvaljenu spisateljicu Chanel Cleeton kad ga je Reese Whiterspoon uvrstila u svoj čitateljski klub. Roman je izdan 2018. godine, a kod nas se može pronaći u nakladi Sonatina, od 2019. Ima 368 stranica, a prevela ga je Jelena Pataki. Za ovaj roman imate moju najtopliju preporuku. Toliko me oduševio i nadam se da će isto biti i s vama!

U Havani nema svetaca.

Do sljedećeg čitanja!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s