Recenzija: OD CLAYA MOST, Markus Zusak – Neobičan novi roman autora Kradljivice knjiga

Rating: 4 out of 5.

Da vam ispričam o našem bratu. Četvrtom bratu Dunbaru, imena Clay. Njega ništa nije mimoišlo. Sve nas je do zadnjeg promijenio.

Markus Zusak australski je pisac njemačkog podrijetla koji je svjetskoj čitateljskoj publici najpoznatiji po romanima Kradljivica knjiga i Ja sam glasnik. Od Claya most roman je na koji se čekalo više od desetljeća nakon Kradljivice knjiga i to je, vrlo jednostavno rečeno, jedna predivno komplicirana knjiga. Inače ne čitam puno obiteljskih saga, ali uspjelo se posložiti da obje koje su mi se svidjele, Ptice umiru pjevajući autorice Colleen McCullough te Od Claya most, sidrište radnje imaju u Australiji.

Opis na koricama daje nam do znanja da se radi o priči o petorici braće koji sami sebe odgajaju, nekim svojim posebnim pravilima i pokušavaju se probiti kroz okrutan svijet odraslih. Majka im je umrla, a otac ih je nakon toga napustio te se starija braća trude skrbiti za mlađu, uz svu silu dogodovština kroz koje prolaze. Svaki je brat na svoj način poseban, od najstarijeg Matthewa, preko Henrya, Rorya, Claya do najmlađeg Tommya, no jedan je od njih ipak u središtu radnje. Radi se o četvrtom bratu Dunbar, imenom Clayton, skraćeno Clay i, kako sami naslov govori, on će izgraditi most. No to je tek djelić onoga o čemu Zusak u ovom opširnom romanu piše.

Od Claya most veoma je opsežan i dosta zapetljan pa je tako za čitanje, barem u početku, potrebno puno koncentracije i još malo više strpljenja. Stil pisanja je potpuno drukčiji od svega s čime sam se do sad susrela, autor miješa prošle, sadašnje i buduće događaje s kratkim rečenicama, nagovijestima za iduća poglavlja i skrivenim porukama, ali kad se čitatelj na to polako privikne, vrlo je lako zaljubiti se u protagoniste, priču i možda na kraju ostati slomljenog srca.

Objavljena je prešutna izjava i godine postojane patnje više se ni sekundu nisu mogle nastaviti, lanac je napukao i onda pukao. Kuhinja je tog dana svjedočila svemu čemu se svjedočiti dalo i sad je zapela: pred njim se našlo pet tijela. Pet spojenih mladića, ali sad je jedan ostao sam, stajao je izložen – jer više nije bilo fizičkog kontakta s bratom – što mu se svidjelo i bilo mu mrsko. Učinilo mu se kao dobrodošao potez zbog kojeg je žalio.

Cijeli roman prepričan je iz perspektive najstarijeg brata Matthewa, no sve se nekako svodi na brata Claya, onog najemotivnijeg, najšutljivijeg i onog koji je sve uvijek promatrao iz svojeg mirnog kuta, da bi naposljetku postao osoba koja će spojiti pokidane krajeve svoje obitelji. Godinama nakon što ih je napustio, svojoj petorici sinova u posjet dolazi otac, sa zamolbom da mu neki od sinova pomogne u izgradnji mosta preko riječnog korita, u divljini van grada gdje se nakon smrti njihove majke sam odselio. Od svih, jedino Clay pristaje pomoći mu i ta izgradnja mosta pokreće i spašava sve one ponore koji su se kroz godine od majčine smrti otvorili u njihovoj obitelji. Metaforički i doslovno, Clay gradi most koji će ih sve spasiti.

Obitelj Dunbar jedinstvena je i različita od većine klasičnih obiteljskih saga. Osim odrastanja braće, tu su i priče o mladosti njihovih roditelja Penny i Michaela, Clayeve prve ljubavi, džokejke Carey te se kao neizostavni likovi mogu navesti obiteljski kućni ljubimci, moji posebni miljenici iz knjige; pas Rumena, golub Telemah, ribica Agamemnon, mačak Hektor i mazga Ahilej. Sve ove informacije malo djeluju nabacano, ali sve ima toliko smisla. Zusakovo pisanje je zavodljivo i emotivno, na neki način blisko prilazi čitatelju s mješavinom komedije i tragedije, sreće i tuge i sirove brutalnosti osamljene adolescencije ostavljenih dječaka.

Vidim četvrtog brata Dunbara – tamnokosog, bačenog na pod – lice mu je zurilo odozdo. Vidim momke isprepletenih ruku. Vidim našu majku kako ih je tijelom obgrlila – i kad bolje razmislim, možda je to bio onaj pravi uragan u toj kuhinji, kad su dečki još bili samo dječaci, a ubojice još muškarci.
I naša majka, Penny Dunbar, kojoj je ostalo šest mjeseci života.

Detalji i motivi bitni za razumijevanje radnje skriveni su u slojevima teksta i, ma da na početku djeluju potpuno nepovezano i raštrkano, kasnije se slažu jedni u druge kao jedan prekrasan, detaljan mozaik. Moram napomenuti da je Od Claya most prva knjiga koju čitam od Markusa Zusaka, budući da nisam još prionula na Kradljivicu knjiga. Svejedno, moj prvi susret s njegovim pisanjem prošao je vrlo uspješno. Ako se odlučite na čitanje, preporučam vam da ne odustajete, čak i ako je potrebno sporo prelaziti prvih 50, možda i 100 stranica. U jednom se trenutku priča sama rasvijetli, a nakon toga teško je pustiti knjigu iz ruku. Na kraju svog čitanja bila sam pošteno potresena, ali i jako zadovoljna. Kad bi postojao film o braći Dunbar, bila bih prva u sjedalima kino dvorane.

Od Claya most izdan je u nakladi Profila, preveo ga je Saša Stančin, a roman ima 527 stranica. Apsolutna mrcina od knjige, što bi se reklo, ali među koricama skriva se pravo spisateljsko blago. Što prije bacam se na druge Zusakove knjige i nadam se da će vas ovaj osvrt ponukati da mu i sami, ako još niste, date priliku.

”Došao si”, rekao sam, ”došao si”, i tako sam ga čvrsto grlio, a onda smo se svi, svi mi muškarci tamo, smiješili i plakali, plakali i smiješili, i jedno se oduvijek znalo, ili je to barem znao on:
braća Dunbar mogu raditi što žele, samo se uvijek moraju vratiti kući.

Do sljedećeg čitanja!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s