Kolumna “Život jedne S”: Život je prekratak za čekanje krajeva

Dragi moji,

prije ikakvih želja i paragrafa o plauzibilnosti nadolazeće godine, šaljem vam snažan virtualni zagrljaj – onaj koji boli, ali na lijep i topao način. Doista se nadam da ste dobro, vi i vaši bližnji. Nitko se nije nadao ovakvoj godini, a kamoli ovakvom kraju.

Mogla bih vam pisati o tome kako je godina bila teška, bolna, plačljiva, frustrirajuća, sumorna, ali to je nešto što svi znate. Mogla bih započeti s pesimističnim tonom, ali neću.
U inat.

U inat 2020.

U inat koroni.

U inat potresima.

U inat svim nedaćama i problemima koji su se besramno natovarili na naša pleća.

Umjesto toga, reći ću hvala.

Hvala 2020. godino što si nam pokazala od čega smo sazdani. Kao što je dobri, stari Hemingway rekao „Svijet svakoga slomi, ali naposljetku ispadne da su neki jači na slomljenim mjestima.“

I puno je tih slomljenih mjesta, toliko da se više ne mogu nabrojati na prste jedne ruke. Danas dok sam pregledavala društvene mreže, naišla sam na brojne statuse koji su glasili ovako nekako: ne mislim da će 2021. godina biti išta bolja.

Život me naučio da u svakom trenutku postoji nečeg dobrog i lošeg. Zato ne volim događaje kategorizirati na taj način. Rekla bih da je ova godina bila teška. Jako, jako teška. Prolazeći kroz nju, razderali smo se do krvi i mesa, borili smo se s demonima koji su izvirivali iz mračnih zakutaka našeg uma i govorili nam da više ne možemo. Brojne su noći kada smo zaspali na jastuku koji se natopio našim suzama, pitajući se: hoćemo li ikad više živjeti ili samo preživljavati?  Tu su bili i dani kada smo žudjeli za zagrljajem i društvom svojih najbližih – obitelji i onima koji su to postali u nekom trenutku našeg života. Bilo je tu nesuglasica, nerazumijevanja, krivnje, ljutnje, gorčine…

I sada slijedi ona rečenica koja je ponekad nepodnošljiva i iritantna, ali isto tako i istinita. Ne postajemo snažni koračajući laganim putevima bez ikakvih prepreka – tamo se osobni razvoj ne odvija u tolikoj mjeri. Kako bismo drugačije znali za što smo sve sposobni, od čega smo napravljeni?

„nisam žrtva svog života
ono što sam prošla
izvuklo je ratnicu iz mene
i najveća čast mi je služiti njoj.“ – Rupi Kaur

Naučili smo zacijeliti svoje rane, oporaviti se i ponovno ustati na noge – stabilniji i snažniji. Ova godina je pokazala na koga se možemo osloniti i kome je doista stalo do nas. Gubitci i emocionalne boli, naučili su nas da stvari ne uzimamo zdravo za gotovo, da cijenimo ono što imamo i ono što doista vrijedi. Još jednom se pokazalo da smo zajedno jači, ali iako trebamo jedni druge, ne smijemo zaboraviti da smo potrebni i sebi samima.

Promatrajući ljude i njihov sklop razmišljanja, shvatila sam da su im prijeko potrebne točke. Kraj sata, završetak dana, mjeseca, kraj godine… krajevi koji najavljuju dolazak početka; novi period koji možda ima potencijal biti bolji od prethodnika. Prilika da budemo bolji, da živimo bolje. I to je u redu. Dokle god vas nešto gura prema naprijed, navijam za to.

No, iskreno, meni osobno nema utjehe u tim točkama. I to je nešto što sam nedavno shvatila. Zašto bi trebalo nešto završiti da bi počela ispočetka s boljom i efikasnijom metodom? Život je kratak za čekanje krajeva, a u međuvremenu gubimo ovo dragocjeno vrijeme. Odgađala sam učenje, jer nije okrugli sat. Čekala sam početak novog tjedna kako bi započela s vježbanjem. Čekala sam novu godinu, kao da ću započeti novi život. I kada sve zbrojiš, predugo čekaš, previše propuštaš.

Nemoj više propuštati.

Jedno znam, a to je da će 2021. godina biti teška na svoj način; trebat ćemo dodatno počistiti nered iz 2020. godine – ali prvenstveno, ozdraviti fizički i emocionalno. Pobrinuti se za egzistenciju i sanirati sve materijalne štete. Ova godina će biti puna izazova.

„Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?“ – Selimović

Umjesto da utjehu nalazimo u prolasku teških vremena, možda bismo se radije trebali fokusirati na našu snagu i što možemo naučiti i izvući iz tih teških perioda, jer svi znamo da će ih itekako biti. Jedino znam da na ovom putovanju koje se zove život, želim biti snažna, pomalo tvrdoglava, nepokolebljiva, hrabra… Kada dođu ti teški trenuci, kada stanemo u ring i kada se zvono oglasi – bez obzira na to koliko udaraca primila – da ipak na samom kraju stojim kao pobjednik. To je ono što vam želim u 2021. godini.

Svake godine radim popis želja i novogodišnjih odluka koje, budimo realni, prekršim s dolaskom veljače. Umjesto toga, odlučila sam učiniti nešto drugačije. Napravila sam popis ljudi na kojima sam neizmjerno zahvalna. Do kraja veljače, svakome od njih ću napisati kratko pismo i poslati. Ovim putem vas pozivam da i vi učinite isto – ako želite. Ne mora to biti starinski način, možete poslati i sms poruku. Bitno je da im damo do znanja koliko nam je život ljepši kada su oni u njemu.

Htjela bi se zahvaliti svima koji su sudjelovali u naslovnoj slici – prikaz je složnosti koja je prijeko potrebna za prevladavanje teških vremena. Svi vi koji ovo čitate, za ovu godinu vam želim puno zdravlja, snage, pravih osoba i što više ugrabljenih trenutaka. Sve ostalo dolazi s tim.

Šaljem puno ljubavi.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s