Recenzija: LAYLA, Colleen Hoover

Rating: 4 out of 5.

“Prvi put smo pronašli jedno drugo – kad smo se upoznali. Zatim smo se ponovno pronašli – nakon što je umrla. To mi daje dovoljno vjere u nas da pomislim kako bismo se i treći put uspjeli pronaći.”

Neobičan paranormalni ljubavni roman, proizašao iz pera svjetski poznate spisateljice Colleen Hoover. CoHo – kako je od milja zovu njezini vjerni čitatelji – iza sebe ima opus koji uključuje dvadeset i jedan roman te dvije kratke priče. Autorica je poznata po svojim klasičnim ljubavnim, srcedrapajućim romanima uz koje je pretežno potreban paket maramica. No, odnedavno CoHo je izašla iz svoje komforne zone i nakon psihološkog trilera Verity, napisala je Laylu – ljubavni roman s paranormalnim elementima.

Svake godine, točno negdje oko kolovoza, čita se Colleen Hoover. To je postala neka svojevrsna, nenamjerna tradicija koju nestrpljivo iščekujem. Kada sam uzela knjigu u ruke, nisam se dovoljno dobro informirala i nisam imala pojma da se radi o paranormalnom romanu te sam počela čitati kasno u noć. Nije nam strana autoričina vještina realističnog opisivanja, ali lagala bih kad bi rekla da me nije iznenadila s uvjerljivošću s obzirom da se radi o žanru s kojim se prvi put susrela. U nekoliko navrata prošla me nelagoda, no mislim da je to više povezano s činjenicom da moj um ne podnosi baš najbolje paranormalne stvari. Ipak, jednom kad kreneš, znatiželja je intenzivnija od straha – zato brojni poginu u hororima.

Leeds je član benda i dok svira na pozornici izgleda kao da je umro iznutra, a to upravo primijeti protagonistica ove priče, Layla koja se kreće bez ritma, divlje na jednu od njihovih pjesama na vjenčanju svoje sestre. Njezini nekoordinirani pokreti i činjenica da samo ona pleše na tu grozno glazbu, privuku pažnju Leedsa koji je promatra, pitajući se na čemu je. Njihova priča započinje te večeri, u bazenu. Cijela noć je popraćena poljupcima, bizarnim i čudnim razgovorima koje razumiju samo srodne duše. Ono što je trebalo biti zabava za jednu noć, pretvori se u snažnu ljubav koja uspijeva prebroditi sve ono što ljudski mozak ne može ni pojmiti.

“Svaka sekunda s njom činila mi se kao buđenje. Kao da nikad zapravo nisam posve otvorio oči, sve dok ona nije ušla u moj život.”

Bezbrižan dan pretvorio se u jedan od najgorih dana u njihovim životima. Dok je Leeds bio u kupaonici začuo je pucanj koji je promijenio njihove živote. Djevojka koju je zavolio u tako kratko vrijeme, sada se na podu u lokvi krvi borila za život. A za sve je kriva jedna nevina objava na Instagramu. Nakon tragedije, Layla više nije bila osoba u koju se Leeds zaljubio. . U nadi da će se Layla psihički oporaviti od anksioznosti i napadaja panike, ali isto tako kako bi spasio njihovu vezu, Leeds odluči vratiti ih na početak, na mjesto gdje je sve počelo – mali hotel u srcu Amerike u kojem su se prije 8 mjeseci upoznali.

“Kao da je netko uzeo uredske škare, izrezao komadiće života iz njezina uma i ostavio ih razbacane na stolu.”

U tom hotelu koji ne radi već nekoliko mjeseci, upoznaje djevojku imena Willow koja ne samo da će promijeniti njegove poglede na život već će dovesti u pitanje sve ono u što je vjerovao i  što je dosad znao o ovom svijetu. Umjesto obnavljanja i osnaživanja veze s Laylom, kao što je to bio cilj putovanja, Leedsu je sve teže sakriti emocionalnu distanciranost. No isto tako, ne može sebi priznati emotivni naboj koji raste između njega i Willow. Razapet je između privlačnosti koju osjeća prema Willow te krivnje i srama koji se javljaju svaki puta kada pomisli na Laylu.

Leeds će se uskoro naći u situaciji kada će morati donijeti odluku; Layla ili Willow. No, odluka koju donese bit će kobna za jednu od njih dvije. Više se ne postavlja samo pitanje s kime provesti ostatak života, već čiji život ugasiti te što je moralno ispravno.

“Otada se mnogo toga dogodilo. Promijenio sam se kao osoba u svakom pogledu. To se obično dogodi kada si prisiljen oduzeti život drugoj osobi.”

Colleen Hoover me uvijek iznova oduševi svojim briljantnim umom koji se uspije dosjetiti nevjerojatnih priča i zapleta koji u čitatelju neizbježno izazovu splet emocija koje se i nakon čitanja teško mogu raspleti. Dugo vremena ostaneš zarobljen u vlastitim mislima, zbunjeno se koprcaš kao buba na paukovoj mreži i pokušavaš shvatiti što se to upravo dogodilo.

Ne mogu se sjetiti kada se zadnji put dogodilo da mi je protagonisti bio toliko antipatičan kao Leeds. Čitajući osvrte na Goodreadsu, shvatila sam da nisam jedina s tim mišljenjem. Na samom uzletu priče, zaljubila sam se u Leedsa. Zapravo, zaljubila sam se u ljubav između njega i Layle, no ako ste čitali nešto od CoHo, onda vas to ne bi trebalo iznenaditi jer ona je majstorica u stvaranju veza i ljubavi za koje pomisliš: da, to je nažalost moguće samo u knjizi ili je to nešto što, ako si dovoljno sretan, dogodi ti se jednom u životu. Nađeš srodnu dušu s kojom si pašeš po svim parametrima.

“Layla je moja srodna duša u svakoj dimenziji života.”

Kako se priča sve više otimala kontroli, sukladno tome povećavao se osjećaj odbojnosti prema Leedsu – njegovim mislima, egocentričnim postupcima, njemu kao kompletnoj ličnosti. Bilo je trenutaka kada sam se pokušala staviti u njegove „cipele“, probala sam pronaći suosjećanje, razumijevanje ali on je to stvarno otežao. Što sam se više bližila raspletu, poglavlja su me ostavljala zabezeknutom. Nisam bila sigurna je li opravdano sve ono što je radio i bi li ga u konačnici trebala žaliti i pomalo se diviti njegovom podsvjesnom osjećaju koji je na kraju pridonio cijeloj toj ljubavnoj priči koja graniči s epskim i definitivno nadrealnim.

Pjesma koja mi se nekako stalno motala po glavi tijekom čitanja “Cosmic love”, Florence + The Machine. Tekst me nekako podsjetio na njihovu ljubavnu priču, o snažnim, iscrpnim i preplavljujućim emocijama koje gaje jedno prema drugom.

“I took the stars from our eyes, and then I made a map
And knew that somehow I could find my way back
Then I heard your heart beating, you were in the darkness too
So I stayed in the darkness with you”
– Florence + The Machine

Ukoliko još niste pročitali ovu knjigu, možda možete pustiti ovu pjesmu ako ste tip osobe koji paralelno može čitati i slušati. Ili ju jednostavno možete odslušati nakon, kako god. Meni je ova pjesma baš pridonijela cijeloj atmosferi i moodu tijekom čitanja.

Knjizi sam odlučila dati 4 zvjezdice, a razlog je jednostavan – knjiga nije uspjela nadmašiti neke njezine prethodne koje su potpuno opravdano zaslužile 5 zvjezdica. Uzmemo li u obzir da se CoHo po prvi put susrela s ovim žanrom, možemo reći da je odradila odličan posao. Ovo nije psihološki triler/triler i nemojte ulaziti s mišlju da čitate nešto slično Verity jer to nije slučaj. Sigurna sam da ako vam se svidjela Verity, velika je vjerojatnost da će vam se svidjeti i Layla, no to nisu isti žanrovi. Svakako je prisutan taj element neizvjesnosti i mističnosti, ali to je jedina podudarna točka i imajte to na umu.

Možda nije ljetno štivo, ali svakako je knjiga koja se treba naći na vašem popisu ako volite ljubavno misterioznu paranormalnu priču koja govori o pravoj ljubavi, srodnoj duši i životu nakon života koji nam je znan. Topla preporuka i velika pohvala za Colleen Hoover.

Za prijevod je zaslužna Tereza Milić, a knjigu je publicirala izdavačka kuća „Naklada Neptun“ 2021. godine. Knjiga ima 300 stranica i riječ je o mekom formatu.

Do iduće recenzije!

Zapratite Dva boema na:

Recenzije ostalih knjiga autorice Colleen Hoover možete pročitati ako kliknete ovdje.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s