Danas je jedan poseban dan, a što je bolje učiniti na poseban dan, od objavljivanja kolumne? Ovog je puta, ipak, kolumna s posvetom. Jednom jako posebnom posvetom. Za moju Herminu, my partner in crime, kolegicu s bloga, obožavateljicu Lucifera, Tonya Starka, Muldera i Thora s dugom kosom i bez pivskog trbuha, najluđu ljubiteljicu pasa (i … Continue reading Kolumna ”Memoari jedne Dalmatinke” : Za tebe
Prije malo manje od mjesec dana stigla sam na otok Brač. Točnije, u mjesto po imenu Supetar, najveći grad na otoku, drugi najbliži Splitu poslije Šolte i glavna otočka trajektna luka. Ovdje imamo obiteljsku kuću, jer su tatini pokojni roditelji oboje bili rođeni na Braču; djed u Bolu, a baka u Supetru, gdje su naposljetku … Continue reading Kolumna ”Memoari jedne Dalmatinke”: Mjesto gdje sol ispire ožiljke, ali neke se rane ipak ne zatvaraju
Studiram na Filozofskom. U Zagrebu, da se malo dičimo glavnim gradom koji je toliko visoko na ljestvici pametnih izjava građana. 9 od 10 ljudi koji to čuju prvo će me pitati shvaćam li da se u 21. stoljeću u Zagrebu Filozofski ne broji pod pravi fakultet, potom će nabaciti cerek pokvarenog klauna i pitati me … Continue reading Kolumna ”Memoari jedne Dalmatinke” : Studiram na Filozofskom i radi toga mi se smiju
Kad sam imala 10 godina, pitali su me što želim biti u životu. Odgovorila sam: glumica. Na to bih uvijek u sebi nadodala još nešto, onako u tišini, samo da ja to znam. Tad su me za tu veliku želju inspirirali prvenstveno Gospodar prstenova, Harry Potter i možda još Čarobnjak iz Oza i Ratovi zvijezda. … Continue reading Kolumna ”Memoari jedne Dalmatinke” : Vjerujemo li u snove ili nas ponekad treba malo pogurati?
''When I hear that trumpet sound, I'm gonna rise right out of the groundThere ain't no grave can hold my body down''-Johnny Cash, Ain't no grave Priznajem, zakazala sam što se pisanja kolumne tiče. Posljednja objavljena bila je ona iz sredine ožujka, kad sam još čak i po Rimu hodala u krznenoj bundici (lažnoj, ne … Continue reading Kolumna ”Memoari jedne Dalmatinke” : Činilo se ispravnim
Ponekad samo treba sjesti na čašicu razgovora sa samim sobom ili možda zidom ili nebom, odnosno, za one malo hrabrije, nekim tamo gore tko se igra sa svima nama. Ova kolumna drukčija je od ostalih i to neka ostane kao jedini opis koji sam joj mogla podariti. Samo je drukčija. Nadam se da ćete bez … Continue reading Kolumna ”Memoari jedne Dalmatinke”: Razgovor s Velikim Ze
