Danas je jedan poseban dan, a što je bolje učiniti na poseban dan, od objavljivanja kolumne? Ovog je puta, ipak, kolumna s posvetom. Jednom jako posebnom posvetom. Za moju Herminu, my partner in crime, kolegicu s bloga, obožavateljicu Lucifera, Tonya Starka, Muldera i Thora s dugom kosom i bez pivskog trbuha, najluđu ljubiteljicu pasa (i … Continue reading Kolumna ”Memoari jedne Dalmatinke” : Za tebe
Prije malo manje od mjesec dana stigla sam na otok Brač. Točnije, u mjesto po imenu Supetar, najveći grad na otoku, drugi najbliži Splitu poslije Šolte i glavna otočka trajektna luka. Ovdje imamo obiteljsku kuću, jer su tatini pokojni roditelji oboje bili rođeni na Braču; djed u Bolu, a baka u Supetru, gdje su naposljetku … Continue reading Kolumna ”Memoari jedne Dalmatinke”: Mjesto gdje sol ispire ožiljke, ali neke se rane ipak ne zatvaraju
Pozdravljam vas na ovo subotnje jutro sa svih svojih 139 centimetara nizine. Ne šalim se. Ako mislite da ste sa 160 cm niski, pričekajte. Pročitajte ovaj post i sigurna sam da ćete se osjećati visoki. Nikad nisam mrzila to što sam niska, ali nisam baš bila ni oduševljena. Konstantno sam slušala viceve i fore o … Continue reading Kolumna “Život jedne S”: Niska sam metar i ćevap
Studiram na Filozofskom. U Zagrebu, da se malo dičimo glavnim gradom koji je toliko visoko na ljestvici pametnih izjava građana. 9 od 10 ljudi koji to čuju prvo će me pitati shvaćam li da se u 21. stoljeću u Zagrebu Filozofski ne broji pod pravi fakultet, potom će nabaciti cerek pokvarenog klauna i pitati me … Continue reading Kolumna ”Memoari jedne Dalmatinke” : Studiram na Filozofskom i radi toga mi se smiju
Slika koja govori: Znam da sam lepa, nisam slepa Često mi kažu da nisam baš normalna. Ne znam je li to genetski ili zato jer su mi skoro sa šarafima probušili mozak. Šala mala. (Za bušenje mozga, ali ne i šarafe) U postu Tijelo pamti sam vam pričala o ožiljcima te sam onako usputno spomenula … Continue reading Kolumna “Život jedne S”: Halo trakcija – aka srednjovjekovna sprava za mučenje
Kad sam imala 10 godina, pitali su me što želim biti u životu. Odgovorila sam: glumica. Na to bih uvijek u sebi nadodala još nešto, onako u tišini, samo da ja to znam. Tad su me za tu veliku želju inspirirali prvenstveno Gospodar prstenova, Harry Potter i možda još Čarobnjak iz Oza i Ratovi zvijezda. … Continue reading Kolumna ”Memoari jedne Dalmatinke” : Vjerujemo li u snove ili nas ponekad treba malo pogurati?
