Prije malo manje od mjesec dana stigla sam na otok Brač. Točnije, u mjesto po imenu Supetar, najveći grad na otoku, drugi najbliži Splitu poslije Šolte i glavna otočka trajektna luka. Ovdje imamo obiteljsku kuću, jer su tatini pokojni roditelji oboje bili rođeni na Braču; djed u Bolu, a baka u Supetru, gdje su naposljetku … Continue reading Kolumna ”Memoari jedne Dalmatinke”: Mjesto gdje sol ispire ožiljke, ali neke se rane ipak ne zatvaraju
Studiram na Filozofskom. U Zagrebu, da se malo dičimo glavnim gradom koji je toliko visoko na ljestvici pametnih izjava građana. 9 od 10 ljudi koji to čuju prvo će me pitati shvaćam li da se u 21. stoljeću u Zagrebu Filozofski ne broji pod pravi fakultet, potom će nabaciti cerek pokvarenog klauna i pitati me … Continue reading Kolumna ”Memoari jedne Dalmatinke” : Studiram na Filozofskom i radi toga mi se smiju
Kad sam imala 10 godina, pitali su me što želim biti u životu. Odgovorila sam: glumica. Na to bih uvijek u sebi nadodala još nešto, onako u tišini, samo da ja to znam. Tad su me za tu veliku želju inspirirali prvenstveno Gospodar prstenova, Harry Potter i možda još Čarobnjak iz Oza i Ratovi zvijezda. … Continue reading Kolumna ”Memoari jedne Dalmatinke” : Vjerujemo li u snove ili nas ponekad treba malo pogurati?
''When I hear that trumpet sound, I'm gonna rise right out of the groundThere ain't no grave can hold my body down''-Johnny Cash, Ain't no grave Priznajem, zakazala sam što se pisanja kolumne tiče. Posljednja objavljena bila je ona iz sredine ožujka, kad sam još čak i po Rimu hodala u krznenoj bundici (lažnoj, ne … Continue reading Kolumna ”Memoari jedne Dalmatinke” : Činilo se ispravnim
