ZBIRKA PJESAMA I KRATKIH PRIČA: Sve što je boljelo, sve što se voljelo & Ljubavni Dosjei A (21. dio)

Posted on by dvaboema

XVIII. Kad prođeKad prođeSve odeU jednom valuI oči tvojeCrno me gledajuŽalosno gledajuA ja volimToliko žudimKoliko čekamTe jedne rukeI te usneŠto stežu jakoŠto ljube snažnoI opet idešI nestaješU moru suzaU mojem srcuNa jedne rukeŠirom otvoreneStiže srceRasporenoRastvorenoRažalošćenoKoje čekaKoje samoSamo voli XIX.  Kad bi se nebo osmjehnulo     Kad bi nam se nebo osmjehnulo  Pucali bi gromovi  I … Continue reading ZBIRKA PJESAMA I KRATKIH PRIČA: Sve što je boljelo, sve što se voljelo & Ljubavni Dosjei A (21. dio) →

Recenzija: Ray Bradbury, Fahrenheit 451 – Svijet bez knjiga, ali ispunjen čistom vatrom

Posted on by dvaboema

451 FAHRENHEITA: temperatura na kojoj se papir zapali i gori Zamislite stvarnost u kojoj ne postoje knjige. Odnosno, postojale su, nekoć davno, kao i svi drugi oblici umjetnosti, no onda su došli Vatrogasci i stigla je nova vlast i jedino što je svijetu važno jest televizija, ogromni ekrani razvučeni po svim zidovima stanova i doslovni … Continue reading Recenzija: Ray Bradbury, Fahrenheit 451 – Svijet bez knjiga, ali ispunjen čistom vatrom →

ZBIRKA PJESAMA I KRATKIH PRIČA: Sve što je boljelo, sve što se voljelo & Ljubavni Dosjei A (20. dio)

Posted on by dvaboema

XVIII. Cijelo sam ovo ljeto provela u sličnom raspoloženju kao i svako drugo, ali puno je toga bilo drukčije. Na primjer, i dalje gledam oko sebe kad god prolazim kraj kafića gdje je on obično sjedio. Znam da ga neću vidjeti tamo, ali navika je ostala. Kad se postavlja stol za ručak vani, ponekad mi … Continue reading ZBIRKA PJESAMA I KRATKIH PRIČA: Sve što je boljelo, sve što se voljelo & Ljubavni Dosjei A (20. dio) →

Kolumna ”Memoari jedne Dalmatinke”: Mjesto gdje sol ispire ožiljke, ali neke se rane ipak ne zatvaraju

Posted on by dvaboema

Prije malo manje od mjesec dana stigla sam na otok Brač. Točnije, u mjesto po imenu Supetar, najveći grad na otoku, drugi najbliži Splitu poslije Šolte i glavna otočka trajektna luka. Ovdje imamo obiteljsku kuću, jer su tatini pokojni roditelji oboje bili rođeni na Braču; djed u Bolu, a baka u Supetru, gdje su naposljetku … Continue reading Kolumna ”Memoari jedne Dalmatinke”: Mjesto gdje sol ispire ožiljke, ali neke se rane ipak ne zatvaraju →

Recenzija: Christina Dalcher, Vox – Što ćete učiniti kad vam uzmu glas?

Posted on by dvaboema

Ovo je prva knjiga na engleskom koju recenziram i jedini dosadašnji roman Christine Dalcher, poznate spisateljice flash-fictiona. Kupljena na rimskom aerodromu, ova me knjiga vrebala s police otprilike 3 mjeseca, dok se nisam natjerala da ju ponesem sa sobom na more, unatoč tome što sam već ponijela 10-ak drugih i imala dva krcata kofera. Vox … Continue reading Recenzija: Christina Dalcher, Vox – Što ćete učiniti kad vam uzmu glas? →

ZBIRKA PJESAMA I KRATKIH PRIČA: Sve što je boljelo, sve što se voljelo & Ljubavni Dosjei A (19. dio)

Posted on by dvaboema

XVII. I kad ti kažem I kad ti kažem Da nikad ovako Boljelo nije I kad te spazim Onako jadnu Sitnu i uplakanu I kad ti pružim Onu istu ruku Koju si dizala na se Hoćeš li vjerovati Hoćeš li zaplakati Hoćeš li prići Kao polovica sebe Rukama mojim I zaustiti A meni će doći … Continue reading ZBIRKA PJESAMA I KRATKIH PRIČA: Sve što je boljelo, sve što se voljelo & Ljubavni Dosjei A (19. dio) →